HR

Aktualnosti

Objavljeno: 13.10.2015.

Kako je Masaj „Savao“ postao stijena Crkve u svom kraju



Ususret Svjetskom danu misija: razmišljanja naših misionara:

O. Tomislav Mesić, CSSp, misionar u Tanzaniji

Čitajući današnje prvo čitanje iz Poslanice sv. Pavla Rimljanima (1, 16–25) i Evanđelje po sv. Luki (11, 37–41), ne mogu se oteti dojmu da su te riječi upravljene upravo nama. Naime sv. Pavao poručuje da ljudi, premda spoznaše Boga, ne iskazaše mu slavu kao Bogu, a sv. Luka donosi nam zgodu kad je Isus pozvan od nekog farizeja na objed, a farizej umjesto da se raduje što je Isus došao pod njegov krov, traži način kako će ga optužiti. Tako mu prigovara da se nije obredno oprao prije jela. Isus odgovara farizeju i svima nama: “Dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.“ (Lk 11, 41) Poruka Isusova je jasna:Dok ne damo Bogu svoje srce, nismo čisti,poput onih smo, kako reče sv. Pavao,koji spoznaše Boga, ali mu ne iskazuju slavu.

Sjećam se jedne zgode u svojoj Misiji Nainokanoka, u Tanzaniji, o čovjeku koji je iskrenim srcem tražio Boga, spoznao ga i dao mu svoje srce, “potpuno…, iznutra”. Dogodilo se to u Filijali Alelilai. U tom mjestu tada nismo imali ni zemlju za crkvu, ni crkvu. Na molitvu smo se okupljali u jednoj od učionica osnovne škole. Razlog je bio jedan od glavnih knezova plemena Masaji, koji je upravo u tom selu živio. Može se reći da je, u pravom smislu riječi, bio Savao iz Djela apostolskih.

Jednog dana otišao sam u to selo i susreo svojeg vjeroučitelja. Zajedno smo ušli u razred, da bismo započeli sa svetom misom. Čim smo ušli, vjeroučitelj mi je dao do znanja da je u razredu i taj „Savao“. I po glasu se moglo prepoznati da mu je nelagodno. Misa je protekla bez incidenata. Na kraju mise pozdravio sam „Savla“.

Po našem običaju, nakon mise izišli smo iz razreda i tamo se pozdravili sa svima koji su bili na misi. Na kraju je došao i taj “Savao“ k meni da me pozdravi. Vjeroučitelj je već počeo pomalo poskakivati, iščekujući što će biti. Pozdravio sam “Savla“ pozdravom za starije ili važnije i rekao da mi je drago da je i on došao čuti riječ Božju. On mi je uzvratio pozdravom, dodajući da ga ne oslovljavam kao kneza, jer bi on mene trebao tako oslovljavati. Ništa mi nije bilo jasno, a pogotovu nisam očekivao njegove sljedeće riječi: “Oče, ja bih se htio krstiti, ali ne odmah, nego uskoro.“ Bilo je to više od vijesti da sam dobio na Eurojackpotu, koji ni ne igram, glavni zgoditak. Trebalo mi je nekoliko sekundi da dođem k sebi. Snašao sam se i priupitao želi li se stvarno krstiti. Odgovorio je potvrdno. Pitao sam dalje: „Što znači to ‘uskoro’?” Moj je vjeroučitelj na to dodao: “Priprema traje tri godine.“

Dao sam mu znak da želim čuti „Savlovo“ mišljenje. Pitao sam ga koliko mu treba vremena. Odgovorio mi je da su mu potrebna tri mjeseca. Premda mi je u glavi zvonilo da je to premalo, rekao sam mu da može i da će ga vjeroučitelj poučavati, vrijeme priprave nije dogma, sve ovisi kako teče i s kojom željom i iskrenim žarom se pristupa.Tako smo se rastali.

Na povratku iz sela vjeroučitelj me zamolio da pođe sa mnom do misije. Dok smo se vozili, pitao me je zašto sam pristao na tako kratak rok. Upitao sam ga zna li tko je taj čovjek. Odgovorio je da zna. Rekoh mu da pustimo da Duh Sveti nastavi započeto djelo u duši toga čovjeka. Sutradan mi vjeroučitelj dođe sav sretan, s viješću da se već susreo sa “Savlom” i da su dogovorili pouke svaki dan u “Savlovoj“ kući te da će pouke pohađati on, njegove žene, djeca i unuci, negdje oko 50 ljudi. Upitah vjeroučitelja: “Kad imaš pripravu od tri godine, koliko se puta susrećeš s katekumenima?”

Rekao je da jednom tjedno, ali i da često ne dođe ni njih pola. Rekoh mu da će onda „Savao“ i njegova obitelj dobiti više pouka ako budu dolazili redovito. Kad god sam išao u tu filijalu iduća dva mjeseca, a potrudio sam se ići češće nego obično, “Savao“ i svi njegovi bili su prisutni na misi. Ozračje među vjernicima se potpuno promijenilo. Više nisu bili bojažljivi, premda nisu mogli vjerovati da se to uistinu događa. Mjesec dana prije krštenja pitah vjeroučitelja o poukama. Rekao je, sav radostan, da je „Savao“ vrlo vrijedan i da je samo dva puta propustio pouku, a da je cijela obitelj bila redovita.

Došao je i sam dan krštenja. Otišli smo k njemu, jer je tamo bilo krštenje. Okupilo se mnoštvo vjernika, a i nevjernika, koji su ili bili pozvani, ili sami došli iz znatiželje da vide to čudo koje se događa u kneževu selu. Taj dan krstih njega i njegovu cijelu obitelj, njih četrdeset osmero. Naš „Savao“ na krštenju uze ime Petar. Složio sam se s tim imenom, premda mu rekoh da bi bilo prikladnije da je uzeo ime Pavao. Znatiželjno me pogledao i upitao: “Zašto?“ Odgovorio sam mu: „Zato što si dosada bio pravi Savao.“ Na to se nasmijao i rekao da promijenim ime ako želim. Rekao sam: “Ne”, te nadodao: “I Petar je fino ime”, te da se nadam da će biti stijena Crkve u selu i u župi. Obećao je da hoće.

Sada, kada god idem naviještati riječ Božju, ide i on sa mnom. Otvoreno govori ljudima kako je prije živio u zabludi i druge držao u zabludi dok nije upoznao Krista te da se svi trebaju preobratiti i krstiti, dopustiti Kristu da ih prožme.

Zašto sam ispričao ovaj doživljaj? Zato što mislim da izvrsno prikazuje čovjeka koji traži Boga te kad ga nađe daje mu ono iznutra, svoje srce. Zamolimo i mi Gospodina da nam očisti srce, da mu ga darujemo te da mu služimo svim srcem i svom dušom.

Danas molimo na ove nakane:

Sestre i braćo, pomolimo se Bogu Ocu, čiji nas Duh Sveti čisti i obnavlja po Kristu, našem spasitelju i otkupitelju. Molimo zajedno:

Gospodine, usliši nas!

1.     Daj, Gospodine, da tvoja Crkva hrabro i bez pridržaja svjedoči i naviješta vrijednosti utemeljene na tvom zakonu, molimo te.

2.     Daj, Gospodine, da svim narodima Evanđelje bude istinsko svjetlo i potpora u svim burama i olujama, u životnim strahovima i sumnjama, molimo te.

3.     Ne dopusti da se stidimo svoje vjere i svetog Evanđelja, molimo te.

4.     Ne dopusti da se u svijetu slavi stvorenje umjesto Stvoritelja, molimo te.

5.     Pomozi svim ljudima sačuvati mir i čistoću srdaca te se zauzeti za istinu i pravdu u svijetu, molimo te.

Podari,Bože, svojoj Crkvi sigurnu i potpunu slobodu u naviještanju tvoje Riječi, kao i dovoljan broj misionara i misionarki, koji će vjerno i hrabro propovijedati sveto Evanđelje, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

P. Tomislav Mesić, misionar u Tanzaniji
Svećenik Družbe Duha Svetoga-Spiritanci.
Rođen je 20. siječnja 1974. u Rumi (Vojvodina).
Zavjete je položio 2.listopada 2001. godine.
Za svećenika je zaređen 29. lipnja 2002. u Đakovu.
U misije je otišao 24. rujna 2010. godine.
Ispišite stranicu: