HR

Aktualnosti

Objavljeno: 11.05.2020.

Kad ne bi postojala, „Katarinu“ bismo morali izgraditi!




POGLEDAJTE FOTOGALERIJU U POTRESU OŠTEĆENE KATARINE


Rečenica iz naslova koju je rektoru Akademske crkve sv. Katarine na Gornjem gradu i župniku župe sv. Marka preč. Vladimiru Magiću u jednom razgovoru izrekao jedan od mnogobrojnih umjetnika koji su u njoj nastupili, najbolje opisuje njezinu važnost za hrvatsku sakralnu, kulturnu i umjetničku baštinu.

Nažalost, taj barokni biser izgrađen početkom 17. stoljeća na mjestu stare dominikanske crkvice iz 14. stoljeća, čiji su zidovi i svodovi ukrašeni raskošnom baroknom štuko dekoracijom koja potječe iz 1732. godine, freskama i oltarima iznimne vrijednosti teško je stradao u potresu koji je 22. ožujka pogodio Zagreb i okolicu i čeka ga dugotrajan i zahtjevan proces obnove čiji opsezi još uvijek nisu poznati.





O kakvim je oštećenjima riječ i koji su daljnji koraci u spašavanju tog bisera hrvatske sakralne i kulturne baštine, razgovarali smo s rektorom preč. Magićem koji nam je na početku razgovora rekao kako mu je prva pomisao nakon prvog potresa bila upravo na Katarinu i strah da se nije srušila.

„Nakon tog prvog potresa odmah sam otišao u Katarinu. Bio sam sretan što se nije ostvario moj strah o rušenju, no kad sam ušao u crkvu, zbog oblaka prašine ništa nisam vidio te sam se pobojao da se nije urušio svod. Tek u podne moglo se vidjeti što se dogodilo“, govori nam.

O razmjerima štete još uvijek nije moguće govoriti, no ono što je evidentno jesu teška konstrukcijska oštećenja svoda koji se u nekim dijelovima pomaknuo iz svojih gabarita te još uvijek postoji opasnost od urušavanja. To je i razlog, dodaje nam rektor Magić zašto crkva još uvijek nije očišćena i zašto još nije napravljena procjena stvarnog stanja Katarine, jer je potrebno najprije osigurati crkvu za siguran ulazak i daljnje radove.





Nažalost, osim stradanja štuko dekoracije, teško je stradao i jedini mramorni oltar u Katarini, sv. Ignacija - djelo mletačkog baroknog kipara Francesca Robbe iz 1729. godine. Naime, kip sv. Franje Regisa s tog oltara pao je uslijed potresa sa svog postolja te se razbio u nekoliko dijelova. Riječ je kipu vrhunske umjetničke vrijednosti koji je 1971. godine bio jedan od četrdesetak eksponata iz tadašnje Jugoslavije na međunarodnoj umjetničkoj izložbi u Parizu. Osim njega, stradala je i menza oltara s koje je odlomljen jedan poveći dio, a od preostalih šest drvenih oltara, samo je jedan oštećen, no ne u nekim teškim razmjerima, odvojio se samo jedan stup.

Glavni oltar pretrpio je manje oštećenje uslijed pada dijelova žbuke sa svoda, a kako ističe rektor Magić, začuđujuće je što oltarna freska, koja prikazuje sv. Karinu među aleksandrijskim filozofima (djelo ljubljanskog slikara Kristofora Andrije Jelovšeka), za razliku od drugih fresaka nije, prema dosad mogućim procjenama, znatnije stradala, iako je površinom najveća.





Od ostalog crkvenog inventara zamjetna je šteta na klupama koje su na nekoliko mjesta pukle uslijed padanja žbuke. Sve u svemu, zaključuje rektor Magić, čeka nas zahtjevna i dugotrajna obnova Katarine, a u čemu se nada da će pomoći svi koji to mogu od pojedinaca do crkvenih i državnih institucija, jer Katarina je biser koji svojim sjajem svijetli cijelim svijetom i svojom ljepotom ispunja srce svakog čovjeka. Ne omogućiti mu to, bilo bi u najmanju ruku šteta.

Katarina je u svojoj povijesti više puta proživjela stradanja: u požarima 1645. i 1674. godine, u potresu 1880. godine i svaki puta je obnovljena. Posljednji put je obnavljana za vrijeme rektora Magića od 1978. do 1992. godine.

„Katarina je naše blago i nadam se da ćemo uspjeti što prije osigurati je skelama, sanirati napukline u svodu, pristupiti obnovi, ali i slavljenju Boga u njoj, jer napravljena je na veću slavu Božju, a time i na dobro svakog čovjeka. Neće to biti prvi puta da se slavi Boga liturgijom i umjetnošću pod skelama. Zahvaljujem svima koji su već iskazali svoj interes za pomoć te pozivam sve koji mogu da se uključe u ovaj plemeniti rad obnove naše Katarine“, zaključuje na kraju razgovora rektor Magić.






 
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
 
Ispišite stranicu: