Aktualnosti

Druga postaja ekumenskoga molitvenog hoda zagrebačkim crkvama koji se ove godine održava 31. puta, održana je u utorak 20. siječnja. U župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu domaćin je bila Katolička Crkva. Na početku susreta riječ pozdrava uputio je župnik fra Martin Jaković, OFMConv, a uime organizatora Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog tajnik dr. Zvonimir Kurečić. On se kratko osvrnuo na obljetnice koje su netom minule, a to su dokumenti Drugoga vatikanskog sabora Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", koja u 8. i 15. poglavlju govori o jedinstvu kršćana, te Dekret o ekumenizmu "Unitatis Redintegratio" koja su oba potpisana 21. studenoga 1964.

Prevoditelj molitvenog susreta zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski u nagovoru uz evanđeoski odlomak iz kojeg su kršćani iz Brazila odabrali geslo za ovogodišnju molitvenu osminu za jedinstvo kršćana "Kaže joj Isus: Daj mi piti", istaknuo je kako to vodi u otajstvo susreta, moć dijaloga koji otvara vrata spoznaje istine o sebi, ali i spoznaje istine o drugome.

Na pitanje "što čini Isus", biskup je odgovorio: "On ruši ljudske barijere i započinje razgovor. Tako nas uči kako se započinje razgovor - usuditi se prekoračiti ono što se tijekom povijesti uvuklo kao barijera između nas: nasljeđe prošlosti, uobičajene sheme ponašanja, strah od nepoznatog, želja za vladavinom sve to nam ne da progovorimo o samom sadržaju i dopremo do istine". Tumačeći kako Isus ne moralizira, ne traži da se žena Samarijanka obrati da bi s njom razgovarao, biskup je upozorio "na naše odnose u susretu s drugim, gdje mi želimo da se drugi promijeni". I tako nastupamo u obitelji, s prijateljima, "želimo tuđu promjenu, ali ne svoju, a Isus čini suprotno: nije mu zapreka ničija prošlost", pojasnio je.

Protumačio je i da ovaj na oko nevažan razgovor između Isusa i Samarijanke o vodi dovodi do vjere, spoznaje o potrebi neke nove vode, tj. Krista. "Čežnja za vodom, za životom, za životom vječnim univerzalna je čežnja ljudskog bića. Voda koju zahvaća Samarijanka održava tjelesni život, ali voda koju daje Isus omogućava da čovjek donese plod. Koja je to voda živa? To je ona stijena koja je Mojsijevim štapom udarena u pustinji provrela vodom i spasila žedni narod na putu u obećanu zemlju, a stijena bijaše Krist. Tako je i Krist udaren kopljem u bok izlio krv i vodu. Upravo tu imamo temelje našeg kršćanskog zajedništva: izvor vode koji nas održava na životu prije svega je riječ Pisma, evanđelje Isusovo koje prihvaćamo.

Ono je izvor žive vode. To je voda našega krštenja iz koje prelazimo iz smrti u život. Po krstu i Kristu postajemo kršćani, ljudi koji primaju izvor mudrosti. To je ljubav prema čovjeku uime Boga, dobrotvorna ljubav koja ne poznaje razliku među ljudima. Takva je ljubav poslije liturgije, najbolji pokazatelj zajedništva kršćana, jer kaže Isus "po tome će vas prepoznati", rekao je biskup Gorski, te spomenuo poplave u kojima se pokazala djelotvorna ljubav za čovjeka u potrebi. Upozorio je i da stijena života, Isus Krist pripada cijelome čovječanstvu, nije ničije vlasništvo, i nitko nije vlasnik vode žive, evanđelja i sakramenata.

"To je dar koji primamo, ali koji i obvezuje, tu na zdencu života postajemo braća i sestre. Tu, na zdencu, dopustimo Kristu da nas poučava, da nas vodi, od potrebe tijela do spoznaje duha, od klanjanja u obredima do klanjanja u duhu i istini. I kada nam se čini da smo sve iscrpili i umorili se pokušavajući, ne klonimo. Jer na zdencu, gdje to nitko nije očekivao dogodila se promjena", pojasnio je biskup Gorski.

Obraćajući se okupljenima uime Srpske pravoslavne Crkve o. Slobodan Lalić prenio je pozdrave metropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija. Tumačeći temu osmine, i razgovor Isusa i žene, istaknuo je kako je ona nakon tog razgovora bila prosvijetljena Kristom. U tom je kontekstu podsjetio da su Ujedinjeni narodi ovu godinu proglasili Godinom svjetlosti. Svjetlost ima važnu ulogu u našim životima. A mi smo svjedoci kako susret s Božjom svjetlošću prosvjetljuje čovjeka, njegovo srce, njegov um, cjelokupno biće. Neka Gospodin dade da i mi prosvijetljeni Kristom, napojeni vodom živom i poučeni Kristovim primjerom odbacimo sve stereotipe i predrasude koji vladaju između ljudi, i prihvatimo jedni druge u novoj zajednici, na koju nas Krist poziva, na zajednicu ljubavi, rekao je Lalić.

Predstavnik Makedonske pravoslavne Crkve o. Kirko Velinski pozvao je "da po uzoru na Samarijanku i mi postanemo izvor, apostoli". Predstavnik Evangeličke Crkve Branko Berić istaknuo je da Isus nije imao predrasuda te da je želio graditi mostove povjerenja. Uime Reformirane Crkve okupljenima se obratio Branimir Bučanović koji se kratko osvrnuo na ekumenizam iz pogleda reformirane baštine. Svijet je kao kuća u kojoj žive različiti stanari. Svaki stanar treba voditi brigu o sebi, ali i poštovati drukčije, te pomoći koliko može kako bi život protjecao u miru i blagoslovu. Na tom tragu su upravo ekumenska nastojanja, jer potiču mir, suživot, uvažavanje različitosti, te načela svetoga apostolskog života. Neka bi taj istinski ekumenizam bila osnova našeg života, rekao je Bučanović.

Uime Saveza baptističkih Crkava riječ pozdrava uputio je Boris Peterlin, rekavši: "Okupljeni smo kao kršćani kao djeca jednoga Boga i Stvoritelja. Misleći i moleći za jedinstvo svih kršćana pozvani smo danas živjeti naše vizije, na tom putu nismo sami. Isus je sigurno pred nama". Danijel Berković iz Evanđeoske pentekostne Crkve podsjetio je kako života nema bez vode. Kršćani bez obzira kojoj tradiciji i kršćanskoj Crkvi pripadaju koji se ne napaja na Kristu, duhovno će dehidrirati. Stoga bi se svi trebali zaokupiti, kako se napajati na Kristu, kako narod Božji napajati vodom života, poručio je Berković.

Tijekom molitvenog susreta sakupljala se milostinja koja je dogovorno između predstavnika svih nazočnih kršćanskih zajednica usmjerena za potrebe pučke kuhinje župe sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu. Ekumensku molitvu pjevanjem je animirao mješoviti župni zbor "Tomislav Talan".