Aktualnosti

Dvadeset i petu obljetnicu postojanja obilježila je župa Marije Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u zagrebačkoj Trnovčici, u nedjelju 3. lipnja. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni zagrebački biskup u zajedništvu s jedanaest svećenika među kojima su bili o. Carlos Enrique Caamaño, general Družbe svećenika Srca Isusova, dehonijanaca koji od osnutka upravljaju župom, o. Artur Sanecki SCJ, generalni vijećnik, o. Mirko Sadak SCJ, župnik domaćin, o. Andrzej Wośko SCJ, prvi župnik od osnutka, 1993. do 2015.

U prigodnoj homiliji biskup se osvrnuo na nedjeljna čitanja na temu dana Gospodnjeg i ozdravljenja bolesnog čovjeka. Rekao je: „Pitanje o danu Gospodnjemu uspijeva sažeti sva životna pitanja: o otajstvu života, o odnosu prema Bogu i bližnjima, o djelovanju zajednice vjernika, o društvenome uređenju“. Dodao je da je dan Gospodnji u konačnici „župa – zajednica življenja radosti dana Gospodnjega i unošenja te radosti u sve životne okolnosti i trenutke; prostor osluškivanja Božje volje, odgajanja za istinske vrjednote, zalaganja za istinu, ljepotu i dobrotu; prostor prihvaćanja i pomoći osobito prema onima koji su opterećeni bijedom, grijehom, udaljenošću od Boga i čovjeka.“



Živi li čovjek kao da Boga ne treba, ubrzo neće trebati ni čovjeka, živi li iz straha prema Bogu, Bog mu postaje prijetnjom, a nedjelja ropstvom, nastavio je biskup i rekao: „Ova župa pokazuje da živi nedjelju, i to ne samo nedjeljom, nego je nedjelja, kao prvi dan, utkana u ostale dane po svjedočenju vjere, po brizi za djecu i mlade, po skrbi za potrebne, po molitvi i upućenosti prema vječnosti.“ Biskup se osvrnuo na povijest nastanka župe i istaknuo da je rođena „u vrijeme kada je trebalo braniti živote pred napadima na domovinu, prihvaćati prognane, u maštovitosti ljubavi pritjecati u pomoć i čuvati vrjednote koje su sposobne nadvladati umiranje. Nažalost, i nakon dvadeset i pet godina, uz sve pozive i nastojanja, uz sva upozorenja da hrvatsko društvo nema napretka bez poštivanja onoga što u sebi sadrži nedjelja, nju i dalje odgovorni u državi smatraju tek jednim od dana u kojemu se može postići materijalna dobit, predstavljajući to kao najveću vrijednost.“



Na posljetku se biskup dotaknuo i karizme otaca dehonijanaca, svećenika Srca Isusova, koji župu vode od početka, ističući kako se ona nadahnjuje na Kristovoj blizini, na posvećenosti svećeničkoj službi, formaciji, djelima misijskoga i socijalnoga apostolata, a uvijek u duhu naknade za uvrjede čovječanstva Srcu Isusovu, te zaključio: „U ozračju Božjega milosrđa i darovanoga srca župa nastavlja živjeti, čuvajući i razvijajući ono što su unijeli oci dehonijanci poput 'Božjih kardiologa', koji gledajući Isusovo srce traže i žele liječiti i obradovati ljudska srca“.

Na završetku misnog slavlja vjernicima se obratio o. Caamaño, general Družbe. Zahvalio je Bogu za milost prisutnosti otaca dehonijanaca u Hrvatskoj i što je po dekretu sl. B. kardinala Franje Kuharića, uspostavljena župa u Trnovčici i dana im na upravljanje. Zahvalio je subraći, napose o. Sadaku, sadašnjem upravitelju župe kao i o. Wośku koji je 22 godine vršio župničku službu i podnio najveći teret gradnje župne crkve, ali i žive vjerničke zajednice. Riječi zahvale uputio je i o. Mirko Sadak brojnim uzvanicima, predstavnicima državne i gradske vlasti, svećenicima, suradnicima i vjernicima, uručujući im prigodne poklone.



Euharistijskom slavlju prethodio je blagoslov spomen obilježja poginulim braniteljima Trnovčice podignutom u novo uređenom parku. (jv)