HR

Aktualnosti

Objavljeno: 15.08.2017.

Biskup Šaško predvodio euharistijsko slavlje proslave Velike Gospe u Remetama



Središnje hodočasničko euharistijsko slavlje u svetištu Majke Božje Remetske na svetkovinu Uznesenja BDM na Nebo predvodio je pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško. U koncelebraciji je bio i provincijal Hrvatske karmelske provincije Sv. Oca Josipa o. Srećko Rimac, te desetak svećenika većinom iz Remetskoga dekanata predvođenih dekanom fra Brankom Lipša, OFMCap.

Nakon pozdravne riječi provincijala, uvodeći u slavlje biskup Šaško je prenoseći pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, vjernike pozvao da uz sve zahvale i molbe koje su donijeli pred Marijin lik, s posebnim pouzdanjem i poniznošću mole za Zagreb i hrvatsku domovinu. „Koliko je samo ljudi ovdje pred Marijinim kipom uzdizalo ruke i brisalo suze, upućivalo pogled prema njoj da bi jasnije vidjelo svoj život i osjetilo istinu svoga srca, jer današnja svetkovina povezuje svu stvarnost naše ljudskosti: prolaznost i neprolaznost, tijelo i dušu, radost i bol, razočaranja i nadu, smirenost u Bogu i zauzetost za čovjeka", rekao je na početku homilije biskup Šaško.



Vraćajući hodočasnicima misao na netom pročitano evanđelje, biskup je ukazao na Marijine odlike i njezine izražaje kojima živi svoj odnos prema Bogu i bližnjima. Ponajprije ju vidimo kako polazi na put, u žurbi, u čežnji da čim prije – nimalo lakim putem – dođe do Ain Karema, do mjesta blizu Jeruzalema u kojemu su živjeli Zaharija i Elizabeta, mjesta koje svojim imenom govori o izvoru. Današnja Radosna vijest nam govori da čovjeka pokreće Bog, susret s Njime i Njegov dar, tako je Otajstvo Božje ljubavi, Božja Riječ koja se po vjeri utjelovila, postala je djelom ljubavi, postala je žurbom i susretom koji budi radost. Nadalje, u susretu dviju majki otkriva se isti nutarnji pokretač koji stvara predivno prepoznavanje umnožene radosti, rekao je biskup, te podsjetio, da i svatko od nas Bogu može reći „Otkuda mi, da ti, Gospodine, dolaziš k meni; da me tražiš i pohodiš?"

Propovjednik se posebno usredotočio na Marijin „Veliča". U hvalospjevu 'Veliča' petnaest je kratkih izrijeka, kratkih rečenica. U jedanaest od njih je subjekt Bog, a govore nam tko je i kakav je Bog za Mariju za svakoga od nas: Gospodin, Svemoguć, Svet, Milosrdan, Vjeran, Spasitelj. Slušajući taj hvalospjev i u nama se budi želja da zapjevamo s Marijom. I mi preuzimamo njezin glas i njezine riječi svake večeri pjevajući isti hvalospjev i pitajući se jesmo li 'Boga učinili dovoljno velikim u danu koji je za nama, da bi bio vidljiv drugim ljudima'?", rekao je biskup Šaško istaknuvši da „suvremeno društvo pokušava velikima učiniti ljude, dati im toliko prostora da nema mjesta za Boga, a time niti za ljubav". Stoga, „o nama ovisi hoćemo li pjevati 'hvalospjev sebičnosti' i ubrzo izgubiti volju za pjevanjem, jer pjesma traži zajedništvo. Sebičnost i samoća ne žele iskreno pjevati; brzo se umore, jer nedostaje smisao. Pjevamo li svojim životom 'hvalospjev velikodušnosti', životni zbor će postajati veći; moći će pjevati i oni koji nemaju sluha, jer je za njega dovoljno srce. To je istinski hvalospjev Crkve. On pokreće i privlači ljubavlju. Hvalospjev prepun radosti i nade. U njemu je pokret i mir, sigurnost koja ne previđa brige; jakost zagledana u slabost; sloboda za koju zemlja nema okove".



U nastavku homilije biskup Šaško je rekao: „Došli smo na ovo slavlje, jer nas je Gospodin pohodio; došli smo možda umorna koraka, ranjene duše i tijela; možda nam nije ni do razgovora, a kamoli do pjesme; ušiju ispunjenih besmislenom bukom, a očiju opterećenih slikama koje niti suze ne mogu izbrisati. Baš takve nas Marija poziva da se usudimo otkriti Boga u svome životu. To je poziv koji stvara prostor za druge. Ova je svetkovina poziv na ples onima koje je Isus nazvao blaženima, svima radi kojih je došao na svijet, a prvi na tome popisu nisu oni koji sebe smatraju bogatima, zdravima, savršenima, uglednima i velikima. Prvi su pozivnice dobili oni koji su nalik pastirima u Betlehemu, zrnju palom u zemlju, raskajanomu razbojniku na križu. S Isusom u nama započinje novi ples za koji je i najsiromašniji kutak dovoljno lijep, ali zemlja nema dovoljno veliku dvoranu da bismo ga mogli do kraja otplesati. Cijelu melodiju nije napisao nijedan zemaljski skladatelj nego Božji Duh; i premda je ona svima dovoljno poznata da napravimo prve korake, ritam i tempo ne određujemo mi. I potrebno se dati voditi do trenutka kada tu melodiju čujemo i vidimo srcem, jer drugi ju samo srcem mogu prepoznati. Ako mislimo da takav ples ne postoji, da se takva melodija izgubila, dovoljno je očistiti srce od grijeha i pristupiti k oltaru. U ljudima koji žive od euharistije svakoga dana susrećemo blizinu neba".



Propovjednik je ukazao i na podudarnost da u ovome Svetištu žive, mole i služe Otajstvu Božje ljubavi karmelićani Provincije svetoga oca Josipa. Jer je ova godina u našoj nadbiskupiji Godina svetoga Josipa.
Vjernici dolaze u marijanska svetišta jer osjećaju da je tu blizu odgovor na pitanje o životu i smrti, o postojanju i smislu. Svetkovina Uznesenja Marijina jest proslava Marijina života nakon smrti, ali i upućenost na naš cilj koji ima svoje korijene u Kristovu uskrsnuću. Od njegove pobjede nad smrću svijet je promijenjen, život i smrt postaju su drukčiji za onoga tko vjeruje u Isusa Krista. U mnoštvu suvremenih ponuda, ideja i ideologija, uvijek ostaje važno jedno pitanje: ono o životu i smrti. To je kriterij razlučivanja koji ne dopušta improvizaciju i koji se može brzo razlučiti. Samo onaj tko vidi makar i tračak vječnosti, ima ljubavi za siromašne i bijedne, ima srca za potlačene i malene, ima ruke za pridizanje palih. A jedino se tu nalazi sreća naših osobnih dana i hrvatske domovine, rekao je biskup Šaško, te homiliju zaključio riječima „Remete su zagrebačko i hrvatsko izvorište neba, i Ain Karem i Emaus, u kojemu se zrcali vječnost. Ovamo su dolazili pojedinci, obitelji, nositelji služba i odgovornosti za Crkvu i narod, da bi u Marijinu pogledu ponovno našli izgubljeno nebo i nadu vječnosti, rekao je biskup Šaško na kraju homilije.
Na kraju mise riječ zahvale uputio je dosadašnji upravitelj Remetskog svetišta o. Zlatko Pletikosić. (IKA)
Ispišite stranicu: