Aktualnosti

Pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski predvodio je na prvu korizmenu nedjelju 18. veljače 2018. godine svečano misno slavlje u Župi sv. Petra i Pavla u Kašini te je tom prigodom krstio peto dijete u obitelji Kolomaz, malenu Petru i drugo dijete u obitelji Combaj, malenu Katju.

Prije početka svete mise, domaći župnik, vlč. Dražen Radigović iskazao je dobrodošlicu ocu biskupu.

Na početku svoje nadahnute homilije, biskup Gorski osvrnuvši se na Evanđelje dana, podsjetio je kako smo i ovu korizmu započeli s istim riječima koje nam Isus i danas govori. O smislu korizme izrekao je sljedeće misli: „Posuli smo glave pepelom uz riječi: 'Obrati se i vjeruj Evanđelju!' Korizma, koju svake godine nekako obnavljamo zapravo nas želi podsjetiti na velika djela koja je Bog za nas ljude učinio kroz cijelu povijest spasenja i koje još dan danas čini. No, isto tako želi nas podsjetiti i na naše slabosti. Svjesni smo, iako posjedujemo moć slobode i razuma, ipak smo samo pepeo.

Bez Boga je čovjek samo pepeo. I upravo Bog po Isusu ulazi u taj naš pepeo, tu našu smrtnost i posvećuje nas svojim križem. Zato je korizmeno vrijeme poziv na povratak najsvetijem danu našeg života, a to je naše krštenje jer tada smo iz vlasti tijela, zemlje, zapravo preneseni snagom Božje milosti postali djeca Božja ili kako apostol Pavao ističe u svojoj poslanici; građani neba.“

U nastavku homilije biskup Gorski osvrnuo se na prvo čitanje (Post 9, 8-15). „Povratak krštenju, odnosno obraćenju, zapravo je povratak savezu koji je Bog sklopio s nama ljudima. Od prvog dana i prvog čovjeka pa sve do dana današnjeg Bog želi biti naš ljudski saveznik, onaj koji brine o nama i koji nam pomaže. Svi savezi koji su sklapani s Bogom, bili su vrlo nesavršeni; s jedne strane je bio čovjek sa svojim slabostima, a i znak saveza je bio prolazan, nešto što pripada ljudima. Vidimo kako se po tim savezima nije spašavalo mnoštvo, već samo neki i to oni koji su svojom vjerom omiljeli Bogu.

Tako je i Noa bio spašen od potopnih voda koje su uništile grješno čovječanstvo. Ista voda koja je mnogima donijela smrt za Nou je značila spasenje i život. Noa je bio zaštićen korabljom, a svoje je spasenje stekao svojom vjerom i pravednim životom. Sve što je Bog rekao, Noa je poslušao. U današnjoj poslanici Pavao piše kako se mi danas spašavamo po protuliku Noine korablje, a to je naše krštenje.

Upravo je potop slika krsta u kojem umire zlo, a ostaje dobro, ostaje dobar čovjek i dobro u ljudima. Sakramentom krštenja Bog s nama sklapa novi savez koji više nije privremen kao prijašnji savez, nego je vječan jer je sklopljen u krvi Isusovoj. Biti kršten ne znači biti i spašen jer još nas čeka 'pustinja', hod kroz život, hod kroz vrijeme kušnje.“

Na kraju homilije, biskup Gorski izrekao je i vrlo ohrabrujuću poruku: „Neka vas ne prestraše nedaće života, pustinja koja se nekada i javi u našoj duši, neimaština, oskudica, slabost naše volje ili slabost naše vjere pa i slabost naše ljubavi. Neka nas to ne prestraši i ne obeshrabri.

Neka nas ne prestraši ni nedostatak povjerenja i poštenja, ni krivi osjećaji da smo prepušteni sami sebi ili da nas je Bog napustio. Neka nas ne zavede ni napasnik, koji se prvi nameće i nudi bezbroj ponuda, a izbor je samo jedan... u korizmi smo pozvani biti ono što već jesmo: kršćani, Kristovi i po svojoj naravi i po svojem životu.“

Na kraju svete mise, župnik Radigović zahvalio je biskupu Gorskom što je svojim dolaskom uveličao ovaj poseban dan za župu i na riječima ohrabrenja kao i na danim poticajima za ovu korizmu, posebno onima kako se boriti protiv kušnji, imajući na umu da nismo sami i kako s Kristom imamo pobjedu. Ministrantice župe potom su u ime cijele župne zajednice biskupu uručile prigodan dar.

Prije završnog blagoslova biskup Gorski čestitao je roditeljima na hrabrosti prihvaćanja novog života, na krštenju djece te za svjedočenje vjere koju ispovijedaju krštenjem.

Nakon toga je zahvalio župniku Radigoviću na svemu dobrome, kako na duhovnom, tako i na materijalnom području što čini za župu te za sve dobre i lijepe stvari koje se događaju. Biskup Gorski uručio je obitelji Kolomaz i prigodan dar u ime Nadbiskupije - Bibliju i 3 000 kuna.