Aktualnosti

„Vijenac“ – književni list za umjetnost, kulturu i znanost koji izlazi u nakladi Matice hrvatske – u svojem je najnovijem broju od 9. studenoga 2017. posvetio svoje središnje stranice 800. obljetnici posvete zagrebačke katedrale.

Naslovnicu krasi naslov „800 godina od posvećenja katedrale“ te fotografija Ivana Standla iz 1893. godina koja prikazuje kompleks Nadbiskupskog dvora s katedralom i novim tornjevima u izgradnji.

Uz 800. obljetnicu posvećenja zagrebačke katedrale 1217. godine svoj „Pogled u katedralu“ donosi Diana Vukičević Samaržija, koja na 16. i 17. stranici tumači kratku povijest i značenje zagrebačke katedrale te ukazuje na veliko blago koje posjeduje Riznica zagrebačke katedrale.

Autorica u prvom dijelu članka podsjeća na složenost i zagonetnost početaka gradnje katedrale te godinu 1217., i vrijeme njezine posvete za ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II, kada se crkva spominje kao „monasterium Zagrabiensis sancti Stephani regis, a za biskupa Timoteja, koji je nastavio gradnju na sačuvani dio crkve, poslije provale Tatara, u drugom dijelu 13. stoljeća bilježi se kao ecclesia maior.

„Oblik te prvotne građevine nije poznat ni utvrđen, što pruža mogućnost za razne teze i domišljaje zastupljene u literaturi. Pretpostavlja se da se prvotna građevina nalazila u prostoru današnjih brodova katedrale“, piše Vukičević Samaržija, žaleći što do sada „nije provedeno ciljano sustavno arheološko istraživanje, a djelomična istraživanja u kapeli sv. Stjepana te u južnom brodu prigodom uvođenja centralnog grijanja nisu otklonila sve dileme, već otvorila mogućnost rasprave o njezinu prvotnom izgledu“.

Navodeći povijesne okolnosti i osobe tog ranog doba Zagrebačke biskupije, važnih za izgradnju katedrale, kao i njezina arhitektonska obilježja i uzore, autorica ističe: „Zagrebačka katedrale prva je gotička građevina u Hrvatskoj, najveća i najvažnija građevina Hrvatsko-ugarskog kraljevstva 13. stoljeća. Stil gotike, upravo putem arhitektonskih rješenja zagrebačke katedrale, prihvatila je sjeverna Hrvatska i sad glavna oznaka opće sakralne izgradnje postaje poligonalno svetište. U izvornom projektu izvedeni su križno-rebrasti svodovi u pobočnim brodovima i sakristiji, a glavna apsida i kor svođeni su poslije kasnogotičkim mrežastim svodom za biskupa Osvalda Thuza (1466-1499)“.

Svrstavajući gradnju katedrale, širine veće od trideset i raspona središnjeg broda od trinaest metara, među zahtjevnije graditeljske podvige tadašnje Europe, autorica se osvrće i na daljnje građevinske zahvate i obnove u narednim stoljećima. „O prvoj katedrali iz 13. stoljeća ne znamo puno, ali vjerojatno je imala dva zvonika, što je inspiriralo Hermana Bollea da joj nakon razornog potresa 1880. vrati pretpostavljeni prvobitni izgled“, ističe se u tekstu o katedrali, čija su  arhitektura, oprema i riznica od neizmjerne kulturne i likovne važnosti u povijesti južnog dijela Europe.

Tumačeći Riznicu katedrale i njezino značenje, autorica ističe: „Riznica zagrebačke katedrale sadržava neprocjenjivo crkveno i kulturno blago koje se skupljalo i čuvalo tijekom devet stoljeća. Rizničko blago sastoji se od zbirke metalnih dragocjenosti unutar kojih se ističu unikatni predmeti crkvenog zlatarstva i srebrnarstva, bjelokosni predmeti, predmeti od kristala i stakla, slikama emajla te drugim tehnikama, s motivima liturgijskih simbola i drugim ukrasima. Među vrijednim predmetima osobito se ističu bjelokosni plenarij iz 11. stoljeća koji potječe od prvog zagrebačkog biskupa Duha“.    

Akademik Josip Bratulić na daljnjim stranicama 18 i 19, pod naslovom „Blago Metropolitanske knjižnice“, piše uz nedavno objavljenu knjigu „Cimelia Metropolitana: povijest i knjižno blago knjižnice Zagrebačke nadbiskupije“, autora Vladimira Magića, Milana Pelca i Mirne Abaffy.

„Zagrebačka Metropolitana brojem se knjiga, raznovrsnošću i vrijednošću svakog sačuvanog sveska ubraja među najbogatije knjižne zbirke u jugoistočnoj Europi. U njoj se čuvaju rukopisi od osnutka Zagrebačke nadbiskupije 1094. do kraja 19. stoljeća, koji su zahvaljujući vrijednoj knjizi Cimela Metropolitana sada dostupni i široj javnosti“, ističe akademik Bratulić, pohvalivši što je knjiga usporedno objavljena i na engleskom jeziku, pa je time dostupna najširoj međunarodnoj publici.

Fond Metropolitanske knjižnice, središnje i najstarije knjižnice ne samo Zagrebačke nadbiskupije nego i Hrvatske, broji oko 60.000 svezaka. Među tim knjigama su rukopisi, inkunabule – knjige tiskane do 1500. godine, a zatim najveći broj knjiga od 16. do 19. stoljeća te bogata i cjelovita knjižnica slovenskog polihistora Ivana Vajkarda Valvasora, koju je biskup Aleksandar Mikulić 1690. godine otkupio od vlasnika i ostavio u trajnu baštinu biskupiji koju je kao biskup vodio od 1688. do 1694. godine.

Akademik Bratulić podsjeća na načine kako su te vrijedne knjige dolazile u Zagreb od početka biskupije 1094. godine, ukazuje na važnost prvog inventara  iz 1394., drugog iz 1425. godine te na  odluke Prvostolnog kaptola zagrebačkog i konkretan korak biskupa Mikulića koji uređuje prostor za knjižnicu u kulama koje su ograđivale ulaz u katedralu te se od njegova vremena Knjižnica zagrebačke stolne crkve naziva Metropolitana.

Opisuje se briga i doprinos biskupa Stjepana Želišćevića, Maksimilijana Vrhovca te prvog nadbiskupa Jurja Haulika. Potres je 1880. godine teško oštetio katedralu, ali i knjižnicu. Zaslugom ravnatelja tadašnje Sveučilišne knjižnice i tajnika Matice hrvatske Ivana Kostrenčića te knjižničara Metropolitane Franje Ivekovića knjige su popisane i smještene u jednu kanoničku kuriju, a potom u novoizgrađenu Sveučilišnu knjižnicu na Marulićevu trgu gdje se i danas nalazi već više od stotinu godina, u sustanarstvu s Hrvatskim državnim arhivom.

Sustavna stručna obrada fonda Metropolitane počinje tek od 1966. godine, a najvrjednije knjige su smještene i u posebne trezore. Metropolitana je doživjela i „tešku nerazmnu krađu svoga knjižnoga blaga “ 1987. godine, a ta je „šteta tek djelomično zaliječena kada je knjižnica obogaćena darom – knjigama iz zbirke biskupa Đure Kokše“, podsjeća akademik Bratulić.

Najveći dio monografije Cimela Metropolitana opis je najljepših knjiga koje su se sačuvale u središnjoj knjižnici Zagrebačke nadbiskupije, ističe akademik Bratulić osvrćući se na priloge autora knjige, koji opisuju najljepše i najstarije rukopise te bogate knjižnice (257 inkunabula; 192 srednjovjekovna rukopisa – misali, brevijari, kodeksi Biblije, pravni i medicinski rukopisi, knjige filozofsko-teološke tematike), osobito s područja croaticae, koje su bibliografski i kulturnopovijesno opisane, analizirane te je ukazano na njihovu prošlost i umjetničku vrijednost.

Premda je ta velebna ilustrirana monografija objavljena 2016. godine u nakladi Instituta za povijest umjetnosti i Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga, do sada nije doživjela javno predstavljanje iako je svoje mjesto već našla na policama uglednih svjetskih biblioteka. Prilog akademika Bratulića u najnovijem „Vijencu“ najopsežniji je do sada objavljeni prikaz te monografije i doprinos popularizaciji dragocjenih knjiga hrvatske prošlosti, jer, kako piše akademik Bratulić - „Dragocjena knjiga, rukopisna ili tiskana, zove se cimelium, množina cimelia.“ (NP)