45 obitelji dobilo vaučere za pomoć pri obnovi obiteljskih kuća stradalih u potresu

13.7.2020.


FOTO: Fotografije oštećenja kuće sedmeročlane obitelji, iz obiteljskog albuma.

Sredstvima prikupljenima u okviru akcije »Pomozimo zajedno«, koju je Hrvatski Caritas organizirao za pomoć u obnovi obiteljskih kuća stradalih u potresu u Zagrebu i okolici 22. ožujka ove godine, 45 obitelji dobilo je vaučere za nabavu građevinskog materijala, sanitarija i bijele tehnike

Korisnike vaučera tvrtke PEVEX d.o.o. u iznosu od 10.000 kuna preporučio je Caritas Zagrebačke nadbiskupije na temelju izvida na terenu, evidencije razmjere šteta, procjene statičara te je u dogovoru s Hrvatskim Caritasom definiran niz socijalnih i ekonomskih kriterija za ostvarivanje pomoći.

»U akciju našega nadbiskupijskog Caritasa za pomoć kućanstvima stradalima od potresa vrlo zauzeto su se uključili i župnici i župni caritasi na područjima stradalima od potresa. Oni su predložili po oko dvadeset ugroženih obitelji iz svojih župa te su nam na terenu pomogli da te obitelji, ili samce, lakše nađemo. Ponekad su nam pružili i uslugu prijevoza do nekih korisnika. Prekrasno je bilo surađivati s njima jer su nam s oduševljenjem pomagali. S druge strane bili smo potreseni teškim situacijama koje smo zatekli na terenu. Naš dolazak svim tim ljudima donio je veliku nadu i silno ih obradovao jer im je ova Caritasova akcija donijela prvu značajniju pomoć poslije nepogode koja ih je zatekla«, kaže Jadranka Bosnar, voditeljica Socijalne službe Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.

Njezin kolega Davor Zeko, voditelj Službe župnih caritasa, nadovezuje se: »U razdoblju od 21. svibnja do 3. lipnja ove godine obišli smo 63 stradala kućanstva u župama Gornja Stubica, Čučerje i Marija Bistrica, a preostao nam je obilazak još 4 kućanstva u Donjoj Stubici. Do sada je Hrvatski Caritas donacijom od po 10.000 kuna (vaučeri za kupnju u Pevexu) pomogao 45 obitelji, a za preostale 22 obitelji pomoć će pružiti Caritas Zagrebačke nadbiskupije sredstvima prikupljenima u svojoj akciji za stradale u potresu, u koju se građani još uvijek mogu uključiti.«

 
FOTO: Fotografija kuće gđe Renate, iz arhiva CZN-e.

STRADALNIČKE PRIČE

Gospođi Renati (50) suprug je umro prije 4 godine i od tada živi sama u vrlo skromnoj kući izvan naselja na rubu šume, na jednom proplanku. U međuvremenu vid joj je oslabio pa je tim više potrebna tuđe pomoći, koju joj pruža nekoliko prijatelja, iako i sami teško žive. Među njima ima i beskućnika. Pri ruci su joj kada treba nešto iz trgovine, za manje kućne popravke i radove u vrtu. Župni Caritas i prije joj je povremeno pomagao, a poslije nedavnog potresa bila joj je potrebna žurna i veća pomoć jer joj je kuća znatno oštećena. Nastale su velike pukotine koje su njezini prijatelji privremeno zatvorili najlonom i daskama a uskoro će prionuti pravim popravcima. Sav potreban materijal nabavljaju preko Caritasova vaučera za kupnju u Pevexu. »Jako sam zahvalna Caritasu na ovoj pomoći jer se bez nje ne bih mogla pripremiti za zimu. Pojavili su se kao anđeli, u pravi čas!«, kaže gospođa Renata, dirnuta posjetom Caritasovih zaposlenika i volontera i ohrabrena pomoći koju je primila.

Među stradalima od potresa, koji su izabrani za novčanu pomoć u okviru ove Caritasove akcije, je jedna sedmeročlana obitelj, koju smo nedavno posjetili radi intervjua. Naša sugovornica je majka petero djece, profesorica pedagogije, koja radi u školi. Njezin suprug je umirovljenik. Njihova najmlađa kći piše diplomski rad, dok su ostala djeca već zaposlena.

»Ovdje živimo od 1985. godine. Život prije potresa bio je sasvim normalan. Svi smo bili u svojim obvezama. Suprug je u mirovini od 2013. godine, a ja imam još oko dvije godine do mirovine. Suprug je uglavnom bio kod kuće no često je i putovao zbog obiteljskih razloga. 2019. godine ostao je bez lijeve noge iznad koljena, a amputirana mu je zbog začepljenja krvnih žila. To nam je dosta teško palo no ipak smo sve prihvatili. Rekli smo: 'Što je - tu je!' Suprug je 2. ožujka otišao u toplice na rehabilitaciju. Već na odlasku tamo imao je bolove u rukama i ramenima, a liječnici su pretpostavljali da mu je to od hodalica i štaka. Na kraju se ispostavilo da se radi o težoj dijagnozi. Nedugo zatim Zagreb je pogodio potres. Moram priznati da je to jedno jako, jako neugodno iskustvo. Ja sam kao dijete 1963. godine preživjela potres u Slavoniji i od tada mi je ostala teška uspomena jer smo braća i ja tri noći spavali vani s pokojnim roditeljima. Taj doživljaj potresa ne može se opisati... Kao da se cijela kuća pomiče, uz jednu veliku tutnjavu. Drago mi je da mi je suprug tada bio u toplicama jer da je bio kod kuće ne znam što bi bilo sa mnom od šoka.

Naša kuća je na kat i ima potkrovlje. Nakon što sam čula strašnu tutnjavu i paniku ukućana svi smo izletjeli u dvorište i čekali u autu da sve prođe. Nakon prvog podrhtavanja tla mislila sam da to nije ništa pa sam si otišla skuhati kavu u kuću. Međutim, pola sata nakon toga uslijedio je drugi potres. Kada je to stalo tresti, djeca su mi počela vikati: 'Van! Van! Evo ide drugi!' a meni je i žlica i kava i sve ono ispalo iz ruke. Taj drugi je bio dosta jak. Čitav taj dan bili smo u autu. Onda smo odlučili preseliti u prizemlje susjedne kuće kod naših dragih kumova koji su nas nesebično primili. Sve što nam je bilo neophodno smo preselili k njima, a od stvari se nije znalo gdje je što. Nisam znala što bih prije uzela: građevinsku, putovnicu, lijekove... Tamo smo ostali oko mjesec i pol dana, tijekom kojih smo adaptirali prizemlje i prvi kat naše kuće. Poslije potresa na zidovima su bile velike pukotine, a po podu je bila razbacana žbuka...

Grozno je izgledalo! Kad su došli prvi statičari rekli su da je kuća u tako lošem stanju da će se morati rušiti. Možete misliti kako sam se osjećala kada sam to čula. Poslije njih došao je jedan drugi statičar, profesor na građevinskom fakultetu. Nakon što je čekićem provjerio zidove u kući rekao nam je da je kuća sigurno upotrebljiva i da se možemo vratiti u nju. Da bismo mogli normalno živjeti uredili smo kuću u prizemlju i na katu, za što smo se zadužili. Potkrovlje je najviše stradalo i za njegovo uređenje iskoristit ćemo vaučer PEVEXA. Krovište kuće i prije potresa namjeravali smo renovirati a sada smo to i dogovorili. To će nas koštati oko 90.000,00 kuna. Za napuklinu na pročelju kuće, jedan inženjer građevine rekao je da se treba stući, zatim staviti željeznu mrežicu, a nakon toga bi bilo najbolje staviti termo-fasadu da sve to poveže. Posla ima još puno, a do sada smo potrošili oko 20.000,00 kuna - uglavnom za prizemlje i kat, da možemo stanovati. Ispočetka smo svi spavali u dnevnom boravku.

Kuća je građena 1976. godine. Kako je suprug bolestan, sin je prijavio štetu od potresa i sada smo dobili obavijest od Grada Zagreba da će od 2. srpnja ići iz Grada u kontrolu i u procjenu šteta. Mi čuvamo račune od dosadašnje adaptacije, a drugi radovi čekaju - posebice potkrovlje, koje je najviše stradalo.« Na pitanje s kojih su sve strana do sada primili pomoć i u kojim oblicima, gospođa odgovara: »Do sada nam nije nitko drugi pomogao nego župni Caritas, poslodavac moje kćeri i kumovi koji su nas primili u svoj dom kada nam je bilo najpotrebnije. Ljudi iz župnog Caritasa su došli nakon potresa, gledali su stanje, ulazili u kuću, snimali. Ja sam im tako zahvalna, jednostavno ne znam kako bih se izrazila... Molim se za njih da im Bog da zdravlja! Drago mi je da smo u tom trenutku osjetili da nismo sami. Vidjeli smo da netko misli na nas, i to je jedino bitno! Nije sad važno da ti sad da ne znam što. To će se sve preurediti. Nama je sada i mala pomoć jako velika.«

»Vjerujem da ima ljudi kojima je još teže, koji su dobili crvenu oznaku ali ipak stanuju u svojoj kući jer nemaju gdje. Mene je poslije potresa odmah zvala sestra koja živi u Zagrebu da dođem k njoj. Međutim ona živi na drugom katu zgrade u kojoj nema lifta pa nam to nije odgovaralo zbog invaliditeta koji ima moj suprug«, kaže gospođa, koju uz žalost radi oštećene obiteljske kuće, najviše rastužuje to što je i župna crkva jako stradala u potresu. Kao vjernica u ovom teškom razdoblju života za nju i njezinu obitelj, svjedoči: »Ima još malo straha ali sam ja to sve prepustila dragom Bogu. Rekla sam: 'Što bude - bit će!' Život mora nekako normalno ići dalje. Moramo imati pozitivnu viziju za budućnost - i vjeru.«



ZAHVALE

Caritas Zagrebačke nadbiskupije zahvaljuje svima koji su se donacijama uključili u akciju, među kojima je i tvrtka PEVEX d.o.o., čija je Uprava odobrila rabat od 5% na redovne cijene i besplatnu dostavu građevinskog materijala, sanitarija i bijele tehnike na kućni prag.

Budući da razmjeri stradanja znatno premašuju mogućnosti za pomoć svim stradalim obiteljima, Caritas Zagrebačke nadbiskupije poziva sve one koji to mogu i žele da se uključe u prikupljanje novčanih donacija kroz akciju »Vratimo sigurnost Doma«.

Humanitarna pomoć, prikupljena kroz akciju »Vratimo sigurnost Doma«, bit će iskorištena za pokrivanje troškova obnove i uređenja Doma sv. Franje u Vugrovcu, a dio prikupljenih sredstava usmjerit će se za pomoć obiteljima stradalima u potresu u vidu nabave građevinskog i drugog materijala, opreme i namještaja. Novčane donacije mogu se uplatiti na račun Caritasa Zagrebačke nadbiskupije:

Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, Hrvatska
Broj računa: IBAN HR1423400091110343166
Za uplate iz inozemstva: SWIFT/BIC PBZG HR2X
Primatelj donacije: Caritas Zagrebačke nadbiskupije, Kaptol 31, 10000 Zagreb
Svrha uplate: Prilog za potresom oštećeni Dom za djecu u Vugrovcu i stradale obitelji
Poziv na broj: 01700

Uplata donacija može se izvršiti i online: http://www.czn.hr/donacije-online.

Više informacija moguće je dobiti od voditeljice Kuće sv. Franje u Vugrovcu Ivane Vincek Kovačić, na broj mobitela 099 2391 603.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr