Aktualnosti

Euharistijskim slavljem koje je u zagrebačkoj prvostolnici u srijedu 25. veljače predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško obilježena je 10. obljetnica smrti mons. Luigija Giussanija (22. veljače 2005.), utemeljitelja pokreta 'Comunione e Liberazione' i 60. obljetnica djelovanja pokreta te 33. obljetnica Papinskoga priznanja bratstva. U koncelebraciji su bili kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog dr. Alojzije Hoblaj i rektor katedrale mr. Josip Kuhtić. Prije početka mise Iva Bošnjak kratko je predstavila pokret Comunione e liberazione – Zajedništvo i oslobođenje. 

Govoreći o životu don Giussanija i o šezdeset godina djelovanja pokreta Zajedništvo i oslobođenje, biskup Šaško u homiliji je istaknuo kako je taj revni svećenik ušao u srž ljudskih pitanja. Gospodin ga je postavio u područje odgoja, gdje i danas osjećamo slične poteškoće, nastale iz nepoštivanja otajstva, rekao je biskup te se osvrnuo na sam naziv Pokreta. Podsjetio je kako je to bilo vrijeme revolucionarnih previranja šezdesetih godina protekloga stoljeća. 

Tada izvikivane parole i težnja za slobodom pokazivala je nutarnju ljudsku čežnju, ali putovi i sadržaji koji su se nudili doživjeli su u našim danima tolika opovrgnuća. Proklamirana sloboda, napredak, oduševljenje, bolji svijet našao se pred još većim pitanjima o smislu života, o mogućnosti napretka, o zaštiti sloboda, o novim ideologijama. Na taj zov revolucije, don Giussani je odgovarao temeljnim vrijednostima kršćanstva. Iz pitanja o slobodi rođeno je i ime pokreta: zajedništvo i oslobođenje: Kristova sloboda; sloboda u Kristu stvara kršćansko zajedništvo i ponuđena je kao životna sloboda.

Bilo je to vrijeme kada se glasno izvikivalo, a odjek te parole je još i danas čujan ili ga se pokušava pojačati; parole: Isus da – Crkva ne! Don Luigi Giussani je dobro znao da taj slogan u konačnici vodi i do trećega koraka koji ne niječe samo Crkvu, nego i Isusa. Don Luigi je volio Crkvu, uočio njezinu ljepotu, upoznavao slabosti i grijehe članova Crkve, 'ljudskost Crkve', da bi mogao jasnije vidjeti put obraćenja, kao i obnovu Crkve, osobito po novim naraštajima, rekao je biskup, te podsjetio kako je smjerao na ljudskost, da bi bio jasniji govor o božanskome; dobro je poznavao ljudsko iskustvo, da bi mogao upozoravati da je religioznost stožer ljudske osobe. 

Baš zato što je bio duboko uronjen u otajstvo Krista već je tada naslutio i na stanovit način predvidio ono što se danas događa na području razgradnje ljudskosti, humanosti; drama koju živi suvremena Europa, odvajajući život čovjeka i društva od Boga i vjere. No, baš tako kao što je vidio razgradnju, Kristov mu je križ pomogao da vidi put oporavka: Isusov put koji je po ljudskoj slabosti donio spasenje. Put obnove čovjeka je put poniznoga priznavanja vlastite slabosti čovjeka. Oholost ne obnavlja ni ne odgaja. Za svaki odgoj i obnovu traži se malenost, prihvaćanje vlastitih granica i pouzdanje, rekao je biskup. Don Giussani volio je čovjeka, jer je primjećivao Kristovu prisutnost u svim životnim okolnostima. To je ostavio kao baštinu i nama, osobito članovima pokreta koji i danas govori da nema slobode bez Boga, da nema boljitka bez Kristova zajedništva, rekao je biskup te poručio kako se na tim dvama nosivim stupovima treba razvijati djelovanje vjernika i – osobito – Crkve u društvu. 

Don Giussani je iz ljubavi ostavio snažan trag u ljudima koji žive zrelu vjeru, u jednostavnosti koja ne znači površnost, u poniznosti koja ne znači nevidljivost. Potrebni su nam novi naraštaji vjernika koji se ne ustručavaju biti poduzetnici, gospodarstvenici, znanstvenici, umjetnici, medijski djelatnici, političari, ljudi širine kršćanske kulture koji poznaju i slijede nauk Crkve, zauzimaju se za potrebne, koji promiču karitativni rad i dobročinstva; oni koji znaju da je veliko ono djelo koje je nastalo iz slobode u Kristu i iz zajedništva ljubavi. Revolucije su za sobom ostavile zgarišta i ponajprije pustoš srca, a Kristov je križ u svjetlu uskrsnuća ostao znakom nade, rekao je biskup Šaško te posebno uputio na znakovitost proslave obljetnica „u godini u kojoj molimo poseban zagovor blaženoga Alojzija Stepinca". 

Naš blaženik i don Giussani nose isto ime, a pokret je zaživio 10. veljače 1955., točno pet godina prije smrti Blaženika, na dan koji slavimo kao njegov spomendan. I takve poveznice mogu nam biti poticaj da svoje dane živimo u Božjoj mudrosti, kao Crkva koja se raduje i zahvaljuje. Poseban blagoslov neka prati članove pokreta Comunione e liberazione koji nastoje i u našoj Crkvi i u hrvatskoj domovini življenjem evanđelja biti prisutni na putovima utjelovljenoga Krista, koji je došao radi nas, radi svakoga čovjeka, rekao je biskup Šaško. (IKA)