Kako je župna garaža u Čučerju postala prikupljalište dobrote i pomoći za stradale u potresu?

17.11.2020.

Snimio: I. Tašev | Župnik Marko Torbar pred ispunjenim policama Caritasa nakon apela za pomoć stradalima u potresu
 
U danima obnove donose konkretnu pomoć, ali i utjehu i suosjećanje

U župi u Čučerju, koja je najviše stradala u zagrebačkom potresu, traže kumstva župa za pomoć obiteljima koje još nisu obnovile svoje kuće, a dosadašnji primjeri i pomoć deveteročlanoj obitelji donijeli su ohrabrenje i vratili vjeru ljudima koji se osjećaju napušteno i prevareno.
Ovogodišnji Svjetski dan siromašnih, uspostavljen po želji pape Franje prije četiri godine, potresom ranjena župa u Čučerju dočekat će uz pomoć 16 volontera župnoga Caritasa, koji se u pravom smislu riječi oformio u izvanrednim okolnostima nakon potresa i na svojem je popisu u najkritičnijem vremenu pomagao 280 potrebitih obitelji. Iz župne zajednice, iz epicentra potresa, početkom studenoga upućen je apel da su se police župnoga Caritasa potpuno ispraznile, no brzo se – nakon poziva upućenoga preko društvenih mreža i javnosti – pokrenula lavina dobrote te su se paketi sa živežnim namirnicama i higijenskim potrepštinama ponovno počeli dijeliti potrebitim obiteljima, kojih je sada 120.

Mali ljudi velikoga srca

Župnik Marko Torbar, koji je u kolovozu dobio dekret za upravljanje župom, ali u njoj ne stanuje jer su župna crkva i dvor nastradali, kaže: »Mi kao Caritas i župa povezujemo potrebite i donatore, često smo i glas onih koji još osjećaju velike posljedice razornoga potresa. Mnogo im, kažu, znači naša blizina. Paketi sa živežnim namirnicama koje primaju izraz su blizine, no ako se duh ne podigne, bit će teško. Hrabrimo ih da ne izgube vjeru i iskazujemo im blizinu. Svjesni smo da hrana ili neka veća pomoć ne može biti potpuna utjeha pa ih stoga potičemo i da se uključe te dođu na mise i klanjanja koja organiziramo u kapeli u Dankovcu. Naša je trajna nakana molitva za dobročinitelje, a to su mali ljudi velikoga srca. Nadahnuti sv. Majkom Terezijom, želimo u služenju drugima vidjeti Isusa koji je potrebit, gladan, žedan… Jednu po jednu osobu podižemo i hrabrimo.« Pred župnikom je fascikl s popisom potrebitih i njegova je svakodnevna briga kako im pomoći. Upravo je toga dana s predstavnicima Grada Zagreba dogovarao smještaj starije župljanke u dom umirovljenika, našao rješenje za one kojima je isključena struja, dogovorio pomoć pučke kuhinje…


Snimio: I. Tašev Svakoga tjedna župljane koji trebaju pomoć u saniranju šteta od potresa posjećuju župnik Torbar i volonteri Caritasa

Župnik Torbar kaže da dnevno prima više od 200 poziva: i onih u potrebi i onih koji su spremni pomoći. Ističe da su veliku podršku i pomoć od početka imali od Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, koji nazivaju »velikom mamom«, posebice ravnateljice s. Jelene Lončar i socijalne radnice Elze Parlov. Upravo je preko Caritasa distribuirana pomoć za 20 obitelji u vaučerima s iznosom od 10 tisuća kuna kojim su mogli kupiti građevinski materijal i druge nužne stvari za obnovu kuća. »Uz tih 200 tisuća kuna sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga darovale su 8000 eura, 1000 eura došlo je od donatora iz Njemačke, preko tzv. projekta kumstva obnovljena je kuća jedne obitelji. Ova humanitarna priča i rad sa živim ljudima jedini je razlog što sam prihvatio upravljati ovom župom«, kaže 31-godišnji župnik Torbar, pokazujući kako je nekadašnja garaža postala prikupljalište dobrote i pomoći za potrebite župljane stradale u potresu. Otvorili su i poseban račun za potrebe župnoga Caritasa Čučerje, a primaju donacije na broj računa: HR7823900011100129399, uz model HR 99 i opis plaćanja: Donacija za Caritas.

»Dijelimo ono što smo prikupili«
Od početka je u koordinaciju pružanja i prikupljanja pomoći stradalima u potresu kao voditeljica župnoga Caritasa uključena Marina Šturlić, 54-godišnja zdravstvena radnica koja zajedno sa župnikom i drugim volonterima posjećuje potrebite obitelji, starije i nemoćne iz Čučerja, Vidovca i Dankovca. Osim konkretne pomoći u danima obnove donose im i riječ utjehe i suosjećanja. Upoznavali su svoje sumještane kroz njihovu tragediju i životne drame…

»Uz pomoć zagrebačkoga Caritasa razvili smo jasne kriterije za pomoć, da bude ravnomjerno raspoređena i prema potrebama. Paketima hrane i higijenskih potrepština samačkim domaćinstvima pomažemo jednom mjesečno, a većim obiteljima dva puta mjesečno. Nadalje, za obnavljanje stradalih objekata odlučili smo se za one koji imaju zelenu naljepnicu. Jer Caritas ne može biti prva instanca, prvo je država, drugo je grad, a tek onda Caritas. Proslijedimo ono što dobijemo, ne možemo preuzeti odgovornost uređivati kuću s crvenom naljepnicom. Dijelimo sredstva koja smo prikupili od onih koji su ih darovali s ljubavlju, zato Caritas i jest djelatna ljubav«, kaže voditeljica župnoga Caritasa i ističe da su se ljudi našli u brojnim teškoćama: dizali su kredite ili posuđivali novac kako bi popravili krovište i pojedine prostorije u kući, kupili kućanske aparate…

Dezinficijens protiv malodušnosti
»Baš mi se ovih dana javila obitelj koja je od Caritasa dobila vaučer za građevinski materijal. Pomogli smo im i drvima te mjesečnim paketima. Oni su vrijedni mladi ljudi koji su se našli u teškoj situaciji i izrazili su veliku zahvalnost, podigli su se na noge i rekli su da ne trebaju više našu pomoć«, svjedoči voditeljica Caritasa Šturlić. Sada im je, kaže, ostalo još 120 korisnika. Ističe da su to većinom samci starije dobi, koji žive u lošim uvjetima i nisu se uspjeli snaći pa je i izazov da im se pomogne još i veći. Primjerice, ako se kuća odluči rušiti, treba platiti elaborat od 20 tisuća kuna. Također, 12 je obitelji još smješteno u kontejnerima, gdje nemaju toplu vodu i odlaze tuširati se kod susjeda…

Župnik Marko Torbar: »Obnavljanje domova župljana ovisi isključivo o vlastitim sredstvima. Zima je pred vratima, pedeset domova je za rušenje, a u više od 40 ne može se stanovati. Odlučeno je da Caritas pomogne obiteljima s tzv. zelenim naljepnicama na objektima za čije obnavljanje ne bi trebala velika sredstva, a obitelji bi zimu dočekale na toplom u svom domu. Primjerice, nekima je potreban samo krov, drugima kupaonica, nekima stolarija.«



»Ljudi se osjećaju prevareno i razočarano institucijama. Iako je bilo posjeta predstavnika, izostale su reakcije, osjeća se tromost u djelovanju. No Čučerčani su vrijedni ljudi, ne kukaju i nisu obeshrabreni. Ne osjeća se beznađe, nego ljutnja koja je pozitivna i dobra ako pokreće. No nas u djelovanju u Caritasu vode molitva, a čest nam je rekvizit i sveta voda – koju nosimo kao dar svakomu tko prima našu pomoć. To je naš dezinficijens protiv malodušnosti.« Njezine riječi potvrđuje i župnik Torbar napominjući da cijela ova situacija Čučerčane nuka na dodatno povezivanje te da se događa novo »proljeće« u Čučerju.

Volontiranje kao zahvala

Volonterka je i Aleksandra Marković, od prije mjesec dana bez posla jer ga je svojevoljno napustila. Živi u Čučerju s dvoje djece i suprugom, a u župi vodi župni zbor. Ona je potaknula kreiranje Facebook-stranice u rujnu, a upravo je preko te društvene mreže prvo upućen apel za hranu i potrepštine poput riže, soli, šećera, trajnoga mlijeka, ulja, pelena, paste za zube, šampona, gela za tuširanje, toaletnoga papira, tekućega deterdženta za suđe, tekućega sapuna…

»Došla sam pripomoći u dijeljenju hrane i potrepština korisnicima Caritasa krajem listopada. Voditeljica Šturlić nas je uputila kako zapakirati tzv. ‘osnovni paket’ u kojem se nalazi po kilogram brašna, soli, šećera i druge namirnice. U tom sam trenutku shvatila da nemamo ljudima što staviti u paket, a u redu ih je stajalo 30. Zalihe su se ispraznile. Kada je to vidio župnik Torbar, rekao je da na Facebook-stranici podijelimo obavijest da nam je Caritas prazan. Nismo mogli ni zamisliti što će se sve kasnije tom objavom pokrenuti. Krenuo je val milosti. Doslovno se preko noći pojavilo toliko posla i zaduženja da sam sada svaki dan u Caritasu«, kaže Marković.

Ona je po struci prvostupnica ekonomije, a ima iskustva i u komunikaciji s medijima pa »pokriva« organizaciju i koordinaciju različitih poslova. »Osjećam se ispunjeno. Ne primam materijalnu plaću, ali sam apsolutno sigurna da sam točno na mjestu gdje trebam biti i u vremenu u kojem trebam biti. Moje volontiranje ujedno je zahvala Bogu što čuva našu obitelj, naše najbliže, zahvala što imamo gdje živjeti i što nam je kuća u potresu potpuno očuvana. Upravo zato priliku za volontiranje doživljavam i kao izravan poziv na pomaganje bližnjima, svojim talentima, rukama, nogama, srcem i molitvom«, posvjedočila je volonterka Marković.

Kumstva župa kao radost i ohrabrenje

Župnik Torbar predstavlja inicijativu kojom žele uključiti i druge župe u pomoć vjernicima u Čučerju, a upravo u skorim predblagdanskim danima vide priliku za još snažnije iskazivanje zajedništva s nastradalima u potresu. »Poznato je da su tijela države nedavno donijela Zakon o obnovi i da će obnavljanje domova po najoptimističnijim prognozama započeti tek sljedećega proljeća, tako da obnavljanje domova naših župljana ovisi isključivo o vlastitim sredstvima, pa su zato potrebe goleme. Zima je pred vratima, pedeset domova je za rušenje, a u više od 40 ne može se stanovati. Ohrabreni inicijativom nekih župa, primjerice one iz Savskoga Narta, koje su se angažirale u prikupljanju građevinskoga materijala te financiranjem, obnovili smo obiteljsku kuću u kojoj živi devet članova. 

To tzv. kumstvo donijelo je radost i ohrabrenje toj obitelji te je vratilo vjeru ljudima koji se osjećaju napušteno i prevareno. U dogovoru s Caritasom Zagrebačke nadbiskupije odlučeno je da se pomogne obiteljima s tzv. zelenim naljepnicama na objektima za čije obnavljanje ne bi trebala velika sredstva, a obitelji bi zimu dočekale na toplom u svom domu. Primjerice, nekima je potreban samo krov, drugima kupaonica, nekima stolarija«, kaže župnik Torbar. Oni bi po kriterijima Caritasa odabrali obitelji s njihovim potrebama i poslali župnim zajednicama koje su spremne pomoći.

No već je i do sada učinjeno mnogo, a detaljni podatci pokazuju da su korisnici Caritasa u Čučerju u 40 posto slučajeva samci, a većina su obitelji s dvoje i više djece. Caritas pomaže i dvjema povratničkim obiteljima iz Njemačke, dvojici samaca koji su bili na privremenom smještaju u studentskom domu, ali nisu htjeli ići u hostel, te dvjema obiteljima u podstanarstvu koje im je osigurao Grad Zagreb. Organizirao je i osigurao u listopadu ogrjev za 25 obitelji, a u planu je osiguravanje drva za još 15 obitelji stradalih u potresu. 


Snimio: Ivan Tašev | Pred crkvom u Čučerju istovar drva koje je podijeljeno 25 obitelji

Autor: Ivan Tašev/Glas Koncila

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr