Biskup Šaško: „Isus objavljuje Boga koji svakome želi dati ono što je potrebno za život i radnika i njegove obitelji“

21.9.2020.

 
Pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško predslavio je u nedjelju 20. rujna u Župnoj crkvi svetoga Blaža u Zagrebu svečano euharistijsko slavlje tijekom kojega je kršten Mateo, peto dijete u obitelji Koić. U euharistijskom je slavlju koncelebrirao župnik moderator Župe svetoga Blaža vlč. Borna Puškarić, a uz majku Maju i oca Marijana te djecu Marijana, Martina, Matiju i Miju, krštenju malenoga Mateja nazočili su i kumovi, prijatelji te župna zajednica.



Ističući kako protekle tri nedjelje liturgijska čitanja donose prispodobe o vinogradu, biskup Šaško je u homiliji rekao kako je očito vinograd jedna od najdražih Isusovih slika nebeskoga kraljevstva te da Isus, definirajući sebe trsom, a nas lozama, objavljuje Božji plan sa svijetom, svojim vinogradom, upućujući na obećanje radosti – berbu ispunjenu plodovima i slavljem.
 
„U ovome zajedništvu vjere, u obiteljskome ozračju ove župe, vrijedi primijetiti nekoliko dragocjenih naglasaka iz evanđelja. Prvo, nije nevažno da domaćin čak pet puta, od zore do sumraka, izlazi tražiti radnike. Očito je da mu motiv nije samo rad. Nije toliko neupućen da ne bi znao koliko mu je radnika potrebno. Koliko god volio vinograd, domaćin više od brige za vinograd voli ljude – stalo mu je do njih. 'Zašto ovdje stojite vazda besposleni? Tu ste ne radeći ništa'. Gospodar zna da rad pripada otajstvu čovjekova postojanja, njegova življenja i njegova dostojanstva“, istaknuo je biskup Šaško, tumačeći prispodobu o radnicima posljednjeg sata.

Drugi je naglasak u središtu prispodobe, odnosno u trenutku isplate, pojasnio je biskup Šaško te naglasio kako je taj postupak – početi s plaćanjem prvo onima koji su radili samo jedan sat – protivan redovitosti.

„Drugi postupak djeluje protivan logici. Platiti nekomu samo jedan sat jednako koliko i nakon cijeloga dana. Ne znamo koliko je bilo radnika o kojoj uri, ali je jasno da je veliki dio njih dobio više novaca nego li je očekivao, posebno znajući za koliko se domaćin pogodio s prvima. Time Isus objavljuje Boga koji svakome želi dati ono što je potrebno za život i radnika i njegove obitelji. Dakle, Bog koji nam je naviješten, Bog u kojega vjerujemo, nije poput gospodara koji svakome daje što mu pripada po radu, nego svakom daje najbolje“, rekao je biskup te naglasio da, ako krenemo s polazišta uspoređivanja rada radnika, dolazimo do neravnoteže, ali ne i do nepravde.



Rekao je i kako su svi ti ljudi željeli raditi, odnosno da niti jedan od njih nije rekao da želi plaću bez rada, te da se u toj želji nalazi muka nesigurnosti i bojazni za najbliže. Pojasnio je da Bog kroz to pokazuje da mu je najvažnije da čovjek živi, ističući da Bog nije nepravedan prema prvima te da je velikodušan prema svima.

„Zaključak je i više nego očit. Bog ne plaća, Bog daruje. To je radosna vijest za nas, ali je to ujedno i naš poziv. U ovome evanđelju bilo bi pogrešno tražiti gospodarsku logiku i ekonomska prava. U središtu je Bog koji daruje neočekivano, Bog koji daruje lijepa iznenađenja, Bog koji voli čovjeka i ulazi u bitak. Radosna vijest je objava Boga koji nije proračunat. Gledajući s materijalne strane, sjetimo se da su zadnja dva udovičina novčića vrjednija od obilatih priloga bogataša. On u svemu daje do znanja da je blaženije davati nego primati. Na duhovnoj razini, ima li većega gubitka od darivanja sebe u otkupiteljskom trpljenju na križu? Ima li moćnijega zemaljskoga poslovanja od lišenosti svega ljudskoga, do poniženja i smaknuća“, upitao je biskup Šaško.

U svijetu, kojega smo i mi kao kršćani neizbježno dio i u kojemu se život promatra s gledišta trgovanja, Isus daje prednost čovjeku i njegovim potrebama prije njegovih zasluga, istaknuo je biskup Šaško.

„Sasvim je opravdano pitanje koji je smisao, ima li kakve prednosti i što je uopće lijepo u tome da se bude radnikom prvoga sata. Samo više pretrpljenoga napora i ništa više. Do ljepote se dolazi gledajući s gledišta ljubavi. To znači više doprinositi životu, dati da zemlja donosi više roda, uljepšati svijet i ljude učiniti sretnima“, istaknuo je biskup Šaško.
Zar je tvoje oko zlo što sam ja dobar? Zar ti je krivo, upitao je biskup Šaško.

„Molimo, braćo i sestre, za milost da naš odgovor glasi: Ne, Gospodine, nije mi žao što si dobar jer sam ja jedan od posljednjih radnika koje si pozvao među zadnjima. Nije mi žao jer znam da ćeš me doći ponovno tražiti, premda možda bude izgledalo kao da je dan na izmaku i da je već prekasno. Nije mi potrebna plaća, nego vinograd koji mogu obrađivati, prostrana polja na kojima se može sijati i obećanje da svjetlost primljena u srcu moga posljednjega trenutka ima dovoljno snažan sjaj“, rekao je biskup Šaško.



Pravednost nije dovoljna da bismo uistinu bili ljudi, rekao je biskup, pojašnjavajući da je ljubav više od pravednosti. Zašto ne započinje slavlje pred domaćinovom dobrotom i zašto nisu svi zadovoljni – i oni prvi i oni posljednji – upito je biskup Šaško.

„Zbog toga što sreća dolazi iz pogleda ispunjena dobrotom prema životu i ljudima. Ako i radnika posljednjega sata osjećam svojim bratom, prijateljem, onda sam zbog veće plaće, zbog dara, sretan s njim, s njegovom obitelji, s njegovom djecom. Ako se, pak, smatram radnikom prvoga sata i mjerim napor, a ne ljubav i zajedništvo, ako sebe smatram uzornim kršćaninom, koji je Bogu prikazao puno žrtava i vjernosti, te očekujem plaću koju ja smatram primjerenom, onda mogu biti ljut na davanje jednake plaće onomu koji je radio manje od mene“, rekao je biskup te naglasio da tako otkrivamo da se može biti vjernik, a ne biti dobar.

Kao da od Boga, istaknuo je biskup Šaško, zahtijevamo odgovor na pitanje zašto tako djeluje, no onda ubrzo shvaćamo da u ovome slučaju njegove vage ne mjere količinu, i to osobito ne količinu zasluge.

„Pred njim ne postoji moja pravednost koja bi imala težinu. Pred njim postoji moja potreba. Tada više ne mjerim svoje zasluge, nego računa s njegovom dobrotom. Jer Boga se ne zaslužuje, njega se prima. Kao što to svjedočimo, posebice, nedjeljom kada primamo Božju Riječ, kada primamo nebeski kruh, kada u zajedništvu primamo sveto krštenje. I više od toga, danas govori istim Božjim čudom ljubavi“, rekao je biskup Šaško, ističući kako je zapadna civilizacija, pa tako i Hrvatska, u poteškoćama svaki put kada ne priznajemo čudo ljubavi, čudo Božjega dara.

Biskup je rekao kako upravo to omogućuje obitelj Koić, njihova djeca i ova župa u kojoj treperi život, ističući da u slavlju krštenja ponovno i snažnije otkrivamo tko smo kao kršćani i kakvima nas Bog čini. U jednostavnim gestama, u jednostavnoj materiji, koja održava duhovnu snagu i silu, postajemo braća i sestre, oblikovani kao nova stvorenja Boga dobrote, naglasio je biskup Šaško.

„Radujemo se ovoj djeci, zahvaljujemo roditeljima što su prihvatili Božji poziv da budu roditelji i dalje molimo za njih snagu u ovoj zajednici koja raste u Božjoj ljubavi. U krštenju umiremo sebičnosti i zavisti te postajemo slobodni za radost u Bogu. I kada krenemo pogrešnim putem, Bog, koji je svojim Duhom prisutan u nama, usmjerava naš pogled prema licu dobrote. Ona snažno živi osobito u zajednici Crkve koja nedjeljom slavi euharistiju“, istaknuo je biskup Šaško.


 
Ime maloga Matea puno nam govori, rekao je biskup, tumačeći značenje imena koje na hebrejskom znači Božji dar.

„Ime je to apostola i evanđelista čiji smo odlomak čuli navješten u ovoj misi, a čiji blagdan slavimo sutra, tako da je to lijepa podudarnost slavlja krštenja i zaštitnika. Upravo nam sveti Matej pokazuje da je temelj kršćanskoga života i našeg postojanja primanje Božjega milosrđa“, rekao je, ističući kako je sveti Matej shvatio svoju bijedu i nedostojnost te sebe definirao kao grešnika kojemu je oprošteno. To je izazovno za nas u vremenu veličanja oholosti, uznositosti i ljudske veličine, koja svakoga dana sve jače pokazuje tamu ljudske bijede, rekao je biskup te nadodao kako je cariniku Mateju bio dovoljan jedan Isusov pogled te nekoliko riječi.

„Pogled da se vrati u istinu svoga življenja, da mu bude vraćena izgubljena radost. Kratak susret s Isusom Mateju je bio dovoljan da mu promijeni život. Nosio ga je tako snažno da je nama darovao zapis o svome zajedništvu s njime. Zapisom, koji zovemo Evanđelje, ostavio nam je svjedočanstvo ne samo svoje vjere, nego kršćanske zajednice koja je u Isus susrela spasitelja“, rekao je biskup te istaknuo kako je Matej napisao prekrasne stranice o Isusovom rođenju i djetinjstvu, mnoštvo poveznica između Staroga i Novoga zavjeta, proročki navještaj te njegovo ispunjenje u Isusu Kristu. Istaknuo je i kako su posebna dragocjenost stranice na kojima čitamo o Isusovom govoru na gori i blaženstvima.

„Matej je stavio cijeli svoj život u Isusove ruke. Premda je bio netko tko je bio proračunat i koga je zanimao samo novac, samo jednim pogledom i kratkom rečenicom sve se promijenilo. 'Pođi za mnom' toga možda naizgled posljednjega sata u njegovom životu. Bio je to poziv koji je Gospodin uputio i koji upućuje svakome od nas, a ne samo apostolima. I danas taj poziv naročito snažno odjekuje u našoj domovini, tražeći ljude koji su pozvani promicati ljepotu otajstva obitelji, koja ne živi od proračunatosti nego od ljubavi. I to, ponavljam, navješćujemo i svjedočimo osobito nedjeljom u ovom zajedništvu euharistije. Bog ne plaća, on daje“, zaključio je u homiliji biskup Ivan Šaško.




Hana Kilijan i Veronika Novoselac

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr