Biskup Šaško predvodio svetu misu za hrvatske vojnike čiji su grobovi preorani i spomenici srušeni

12.12.2019.




HOMILIJA BISKUPA ŠAŠKA

Pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško, povodom međunarodnog „Dana ljudskih prava, predvodio je u utorak 10. prosinca 2019. godine euharistijsko slavlje za hrvatske vojnike pokopane na Mirogoju čiji su grobove komunističke vlasti preorale a grobne spomenike porušile.

Organizatori komemorativnog programa koji se sastojao od misnog slavlja u crkvi Krista Kralja na Mirogoju i molitve za pokojne na mjestu gdje se nalaze zemni ostaci pokojnih hrvatskih  časnika i vojnika a do rušenja od strane komunista u ljeto 1845. godine i grobni spomenici, bili su: Hrvatsko društvo političkih zatvorenika Osijek, Hrvatski domobran Osijek i Zaprešić, Žrtve za Hrvatsku Osijek, Hrvatski obredni zdrug Jazovka krilo Đakovo, Udruga bosanskohercegovačkih Hrvata Zagreb i Hrvatsko žrtvoslovno društvo Zagreb.



U uvodu u misno slavlje, biskup Šaško je podsjetio kako je došašće vrijeme osluškivanje riječi i primjećivanja znakova, a osobitom pozornošću prema malim znakovima obnove života. Komemoracija „Pravo na grob“ jedan je od tih znakova kojom se, brinući se da spomen bude živ, kršćanskom ljubavlju i ustrajnošću čini iznimno djelo milosrđa.

U homiliji Biskup je, referirajući se na liturgijska čitanja, pojasnio značenje riječi „utjeha“. Poistovjetivši okupljene s ljudima došašća „koji čekaju, koji vape, koji bdiju, koji nose u sebi sigurnost dolaska Spasitelja“, ali se zauzimaju za one najmanje koje su drugi htjeli izbrisati i iz života obitelji i društva te sjećanja potomaka, naglasio je kako su „nošeni Kristovim Duhom, pronašli one koje je ljudska zalutalost, bolesna ljudska duša, odvojila od ljudskosti. To je istinska izgubljenost. A vaše djelo milosrđa pomaže svima koji su zalutali na putove mržnje i zločina da se vrate.“



„Premda se utjeha čini kao nužna posljedica nekoga gubitka, poraza, kao prijelaz iz nepomirenosti u pomirenost, kao vjernici smo ju pozvani gledati u svjetlu ispravljanja pogleda, kao novi obzor i početak. Neutješen čovjek ne vidi ono što bi trebao vidjeti; neutješen narod ne vidi ono što ga drži na životu“, pojasnio je dalje biskup Šaško, istaknuvši kako su odlike tješitelja i tražitelja koji druge štite odlike Duha Svetoga koga zazivamo kao Tješitelja i Branitelja, komu pjevamo: 'Consolator optime, dulcis hospes animae – Tješitelju tako blag, ti nebeski Goste drag, odnosno doslovnije: ti slatki Goste duše'.“

Istaknuvši da je jedini izvor utjehe, mira i čvrstoće Bog, biskup Šaško je obraćajući se okupljenima rekao: „Možda bi nas netko mogao gledati sa sažaljenjem ili s podsmjehom, jer nakon toliko godina upozoravanja na nepravdu prema ljudima kojima je oduzeto pravo na grob; nakon tolikih nastojanja da se, ako ništa drugo, ispuni jedno od temeljnih 'ljudskih prava', čini se da je sve to bilo uzalud, da nema uspjeha i da nam je potrebna neka utješna riječ.



No, stvarnost je drugačija. U vama je utjeha, jer ste ustrajali u patnjama; utjeha tako potrebna svakomu čovjeku i našemu hrvatskom narodu. Vi ste ustrajali; iskušenje nema više onakvu snagu kakvu je imalo. I premda se čini da je jedno grobno polje ostalo bezimeno, od oranice je nastao vrt u kojemu se susreću ljudi u molitvi i daju da raste spomenik. Mržnja nije rodila cvjetovima ni plodovima mržnje. I još je nešto važno. Vaša briga za najmanje snažnije očituje pojavu u hrvatskome društvu koja ne vodi prema dobru. Vaš glas 'koji viče u pustinji' dio je mnogih glasova koji upozoravaju na razornu snagu zanemarivanja istine o komunističkoj vladavini.“

Na kraju homilije, podsjetivši da se na temu zanemarivanja grobova hrvatskih vojnika izravno osvrnuo kardinal Bozanić u homiliji prigodom proslave ovogodišnjeg Dana Državnosti, biskup Šaško je okupljenima rekao: „Naše je svjedočiti istinu. U vremenu kada živimo neobičnu usporednost, u kojoj izgleda da možete govoriti što vas je volja; da možete biti u pravu tako da svi to vide; što će vam čak riječima i potvrditi, ali se čini da to nema nikakva stvarnog utjecaja; u tome vremenu, mudrošću Božjega Duha i snagom kršćanske ljubavi, na nama je ne umoriti se isticati istinu. To je vaša dragocjenost služenja, donošenja utjehe i pronalaženje najmanjih.



Vi nas vraćate na uporište, stamenost, čvrstoću od koje i dalje može živjeti Hrvatska. Danas smo došli u sebi pronijeti proročku riječ o utjesi narodu i biti živi spomenik. Zahvaljujem Gospodinu za vas.“

Ministarstvo unutarnjih poslova Demokratske Federativne Jugoslavije donijelo je 18. svibnja 1945. godine odluku br. 1253 o uklanjanju grobalja i grobova „okupatora“ i „narodnih neprijatelja“. MUP Federalne Države Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu 6. srpnja 1945. godine istu je odluku proslijedilo lokalnim vlastima naloživši da „treba izbrisati svaki trag zloduha fašističke vladavine“ te „da je potrebno i da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi, po kojima bi se razaznavalo mjesto, gdje su se dizala takova groblja“. 

Tu anticivilizacijsku i sramotnu odluku koja negira temeljno ljudsko pravo na grob potpisao je ministar unutarnjih poslova FD Hrvatske Vicko Krstulović

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr