Upoznajte marijansko srce kardinala Stepinca

7.2.2018.



Zagrebački nadbiskup svete i uzorne vjernosti Kristu i Katoličkoj Crkvi, blaženi Alojzije Stepinac, živio je svoj vjernički, svećenički i biskupski poziv pod posebnim znakom pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji.

Nije nepoznato da je gajio veliku ljubav prema Bogorodici, što odmah dolazi na vidjelo kad se pristupa upoznavanju njegova vjerničkog iskustva i apostolskog rada.

Još kao mladić na talijanskom bojištu u Prvom svjetskom ratu kada je uvijek imao pri ruci Gospinu svetu sličicu pa do svete smrti u Krašiću pod Marijinom slikom koja se nalazila iznad njegovog patničkog kreveta, blaženi kardinal Stepinac provodio je u djelo katolički moto ad Jesum per Mariam (po Mariji k Isusu).

U svojoj duhovnoj oporuci od 28. svibnja 1957. godine, blaženi kardinal Stepinac ovako je zapisao: „Dragi moji dijecezani! Naši su očevi i djedovi upravo posijali Marijinim crkvama čitavu našu domovinu. Njezin sveti lik stajao je na bojnim zastavama naših pređa, kad su polazili u boj ‘za krst časni i slobodu zlatnu’. Pred Njezinim su svetim likom klečali raskajani, moleći od Boga oproštenje grijeha po zagovoru One, koja je ‘utočište grješnika’. U Nju su stavljali svoje nade u svim teškim časovima i osobnoga i narodnoga života.

Nastavite tradiciju svojih otaca, na što vas uostalom bez prekida opominju i vrhovni poglavari Crkve, kao vrhovni učitelji vjere. Ako budete uvijek iskreno štovali i ljubili Bogorodicu, onda će se i na vama ispuniti ono, što veli Mudrac: ‘Tko časti mater svoju, sabire blago’ (Sir 3, 4). Samo komunističko bezboštvo, koje je odbacilo svaki stid, bilo je u stanju, kad se je dočepalo vlasti u našoj domovini, da čak u školske udžbenike uvrsti besramnu hulu protiv Bogorodice, koju sam im uostalom spočitnuo već 1946. na poznatom nazovi-sudu, kad su se ponadali, da će jednim potezom pera izbrisati Katoličku Crkvu iz naše domovine.

Ne dao Bog, da ikada itko od vas pođe tragom tih nesretnika u huljenju Bogorodice! Za takvoga će vrijediti riječ istoga Mudraca: ‘Tko ogorčava život majci svojoj, proklet je od Gospodina’ (Sir 3, 16).”

Nije slučajno da je sveti papa Ivan Pavao II. u homiliji mise beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici naglasio da Zagrebački nadbiskup biva uzdignut na čast oltara „pred očima Presvete Djevice”.

U danima pred proslavu Stepinčeva, ali i blagdan Gospe Lurdske koju je naš Blaženik žarko častio, preporučamo vam da još bolje upoznate marijansko srce kardinala Stepinca.

Za ovu prigodu pripremili smo vam propovijed iz knjige „Propovijedi o lurdskim ukazanjima” koja sabire marijanske propovijedi koje je blaženik Alojzije Stepinac izrekao 1958. godine u Krašiću o stotoj obljetnici ukazanja Majke Božje u Lurdu.


Velika su i divna djela tvoja, Gospodine Bože svemogući! (Otk 15,3)

Dragi vjernici!

Kad je veliki sluga Božji Mojsije s narodom izraelskim prešao sretno preko Crvenoga mora, tada je ispjevao krasnu pjesmu zahvalnicu Bogu, koju smatraju ponajljepšim draguljem u židovskom pjesništvu, a u kojoj Mojsije na divan način oslikava svemoć Božju. Ta je svemoć rastavila Crveno more da je narod izraelski mogao po suhu prijeći preko mora te je svemoć isto tako sklopila opet valove nad Egipćanima, neprijateljima naroda izraelskoga, i potopila ih u dubini mora. I kao što je Mojsije ispjevao pjesmu zahvalnicu svemoći Božjoj zbog oslobođenja naroda izraelskoga iz Egipta i prijelaza preko Crvenog mora, tako isto i u knjizi Otkrivenja sv. Ivana apostola izabrani, koji su pobijedili pod vodstvom Spasitelja sotonu, pjevaju na moru pjesmu pobjednicu svemoći Božjoj, u kojoj govore: »Velika su i divna djela Tvoja, Gospodine Bože svemogući!«

Kada pak mi danas nakon sto godina gledamo na ukazanje Majke Božje u Lurdu i kada gledamo na sve što se zbilo u času tih ukazanja prije sto godina, i nakon toga kroz ovih sto godina, onda kao da čujemo Bogorodičin glas, koja istim riječima slavi tu svemoć Božju: »Velika su i divna djela Tvoja, Gospodine Bože svemogući!« Bogorodica, doduše, nije to izrazila riječima, ali to jasnije u potvrdu ove činjenice govore djela.

1. Jest, Lurd nam se nakon sto godina nameće kao sjajan primjer svemogućnosti Božje. Sveta vjera nas uči, i to je članak vjere (kako se vidi iz raznih Vjerovanja, koja molimo, i kako se vidi iz raznih crkvenih sabora) da je Bog biće svemoguće. Više od sedamdeset mjesta nalazimo u Svetom pismu Staroga zavjeta, u kojima se Bog naziva svemogući. Psalmist govori o njemu: »Što god se dopada Gospodu, to on čini na nebu i na zemlji, u morima i svim dubinama« (Ps 134, 6). Anđeo govori Majci Božjoj kad pita kako će se zbiti začeće Sina Božjega (jer ona ima zavjet vječnoga djevičanstva): »U Boga nije nemoguća nijedna stvar« (Lk 1, 37).

A pogledajte Lurd! Koja bi druga sila, osim svemoći Božje, bila u stanju da jedno biće, koje je prije više od 1900 godina umrlo i uzneseno na nebo, to biće opet pošalje na zemlju i učini ga vjesnikom svoje dobrote i smilovanja prema rodu ljudskomu, koji je tako zastranio bio s puta istine i spasa? A to je učinila svemoć Božja, kad je prije sto godina poslala neokaljanu, bezgrješnu Majku Božju [98], da se u Lurdu ukaže jednoj skromnoj pastirici, koja će poslužiti kao izabrano oruđe, da prenese nebeske poruke ostalim ljudima.

Koja bi druga sila, osim svemoći Božje, bila u stanju učiniti da jedno siromašno djevojče, jedna skromna pastirica posluži kao oruđe za divne planove Božje: ljudski rod, koji je naglim koracima srljao u propast, po ovim nebeskim objavama vrati natrag na pravi put? A to je učinila svemoć Božja preko male sv. Bernardice, kojoj se objavila Gospa. »Ona dolazi«, veli Sveti Otac u svojoj enciklici francuskom episkopatu, »ona dolazi k Bernardici, čini je svojom pouzdanicom, svojom suradnicom, oruđem svoje materinske nježnosti i milosrdne svemoći svoga Sina da se svijet obnovi u Kristu po jednom novom i neusporedivom izljevu Otkupljenja.« Bernardica nailazi na velik otpor svojih vlastitih roditelja, koji se boje prijevare zla duha i izrugivanja svijeta. Nailazi na otpor svoga vlastitoga župnika, koji je prima u početku s najvećim nepovjerenjem.

Nailazi na otpor tamošnje bezvjerske inteligencije. Nailazi na otpor vlasti, od najnižih do najviših, koja se služi i oružanom silom da spriječi vjernike u njihovu oduševljenju za špilju ukazanja Bogorodičina. Nailazi na otpor u bezvjerskom tisku, koji nastoji sve izvrći ruglu. »Vi znate, dragi sinovi i časna braćo,« nastavlja Sveti Otac u istoj enciklici, »u kakvim se začudnim okolnostima, usprkos ruganju, sumnji i protivljenju, glas toga djeteta, te glasnice Bezgrješne Majke Božje, nametnuo svijetu?« Tko je to drugi, pitam vas, dragi vjernici, tko je to drugi bio kadar učiniti osim svemoći Božje?

2. A onda, gledajte dalje svemoć Božju! Mjesto ukazanja Bezgrješne Majke Božje bila je tvrda kamena špilja. Nikada nije nijedan stanovnik Lurda čuo da je provrla i kap vode u toj špilji. A na riječ Bogorodice, mala Bernardica iskopa prstima malu jamicu u špilji, voda poteče, teče sve jače i jače, bistra, divna hladna voda. Kroz sto godina teče neprestano, a da nikada ne presuši, na pet cijevi, iz kojih hodočasnici neprestano  piju i zahvaćaju vodu, a povrh toga to vrelo puni devet takozvanih piscina ili kupaonica, da se u njima mogu kupati bolesnici.

Množina vode iznosi dvadeset i dvije tisuće litara na dan. Raznosi se na sve strane svijeta, i samo Bog znade koliki su po njoj stekli opet zdravlje, ne po vodi kao takvoj, jer ona na temelju kemijske analize nema nikakvih ljekovitih sastojaka, nego na temelju moći koju joj je Bog dao, kad se Bogorodica ukazala i naredila Bernardici da prstima izdube jamicu.

Gledajte dalje svemoć Božju! Kao što rekosmo, zli ljudi uprli su sve sile, da se mjesto ozloglasi i zabrani tamo polazak masama. A kad tamo iz godine u godinu rasla su hodočašća. Prigodom pedesetogodišnjice lurdskih ukazanja donio je jedan pisac malu statistiku. Od godine 1867., kad je bilo organizirano prvo hodočašće, u kojem je sudjelovalo 28.000 ljudi, pa do godine 1903. pohodilo je Lurd 3.817.000 ljudi. Sada ih godišnje dolazi oko tri milijuna. Za vrijeme ove jubilarne stote godine, tko zna koliko će milijuna doći? Vidite li svemoć Božju?

Dolaze seljaci, dolaze radnici, dolaze intelektualci, dolaze kardinali, biskupi, svećenici, dolaze tisuće liječnika, da se na svoje oči u tamošnjem stalnom liječničkom uredu osvjedoče da ima neka viša sila od ove vidljive prirode. Godine 1956. došlo je i 30.000 francuskih vojnika i časnika, četiri stotine pilota iz šest europskih država, koje su bile u međusobnom sukobu u Drugom svjetskom ratu, došao je veliki odred belgijskih časnika i vojnika, došli su i maršali, primjerice engleski maršal Montgomery [99], došli su bolesnici, došli su zdravi, došli su ljudi sviju boja, klasa i rasa.

Gledajte dalje svemoć Božju! Koliki su u Lurdu stekli opet zdravlje, makar ih je medicinska znanost proglasila neizlječivima. I to u tren oka, da se bolje izdigne svemoć Božja. O svemoći Božjoj glede grješnika ne ćemo za sada govoriti, premda se tu najviše očituje, jer, »tko može opraštati grijehe osim Boga?«, rekli su već Židovi Isusu kad je ozdravio onoga uzetoga, što su ga spustili kroz krov u kuću gdje je bio Isus. Povjesničari Lurda navode nam krasan primjer i tjelesnoga i duševnoga, ili bolje duhovnoga ozdravljenja u isti mah. Gabriel Gargan bio je odrastao u kršćanskoj obitelji. Ali u školi, koju je polazio u Angoulemeu, stekao je doduše praktičnih znanja, ali je isto tako izgubio vjeru.

Stupio je u poštansku službu i pripravljao se za ispit za višega činovnika. Dana 17. prosinca 1890. nalazio se službeno u vlaku, na putu iz Bordeauxa u Pariz. Kako je vlak zbog nekih manjaka bio smanjio brzinu, to ga je pred Angoulemeom o ponoći dostigao brzi vlak. Kod sudara je bilo mnogo žrtava. Među njima je teško stradao i Gabriel Gargan, koga su oko sedam sati ujutro našli u snijegu, strahovito izranjenoga  i umirućega ga prenijeli u bolnicu. Željeznička uprava bila je osuđena da mu isplati visoku odštetu i daje ubuduće veliku plaću.

Kad dvadeset mjeseci liječenja u bolnici nije ništa pomoglo, zamolio je da ga otprate kući da umre među svojima. Majci je bilo više stalo da spasi dušu negoli tijelo svoga sina, pa ga zamoli da se s njom poveze u Lurd. I makar je to za njega značilo izložiti se smrti na putu, jer je bio potpuno satrt, ipak je za volju majci pošao. Hraniti se nije mogao drukčije nego po cijevi ravno u želudac. Nosili su ga na nosiljci. Nije imao ni najmanje nade u kakvo ozdravljenje, kad mu se stanje kraj svih pokušaja liječnika nije ni za dlaku popravilo, jer je bio upravo smrvljenu onoj željezničkoj nesreći. U Lurdu, makar se bio otuđio vjeri u prijašnjim danima, osjetio je potrebu da moli. Milost Božja takla je njegovu dušu.

Odnijeli su ga u piscinu, kupku lurdske vode, i položili u nju. Izgubio je svijest, tijelo mu se ohladilo kao lješina, lice davalo izgled mrtvaca. Samo su čekali kad će izdahnuti. Kad su ga iznijeli van, odnijeli su ga pred crkvu sv. Krunice da bude prisutan u času kad će prolaziti procesija s Presvetim Sakramentom.

U taj čas bolesnik je otvorio oči, došao je k svijesti. Odjednom se podupre rukama i pridigne, a onda opet sruši na svoj ležaj. Digne se iznova i ustane u svojoj dugoj noćnoj košulji, sličan mrtvacu koji izlazi iz groba. Skoči da pođe za Svetootajstvom, ali ga silom zaustave, jer nije bio odjeven. Bio je posve zdrav. U tren oka je nestalo uzetosti koja ga je prikovala tolike mjesece uz krevet, ćutio je opet i silnu glad. Kad je došao kući, nije Gabriel Gargan nikada propustio ni jedne godine a da ne posjeti Lurd i zahvali Bogu i Majci Božjoj za svoje čudesno ozdravljenje. On je bio jedan od najmarljivijih nosača, koji su bolesnike vozili na kolicima do špilje i onda ih kupali u piscini, a da mu se nije ni najmanje gadio pogled na njihove strašne rane.

3. Braćo, čuli ste što nam govori Bogorodica svojim ukazanjem u Lurdu, ne riječima nego djelima: »Velika su i divna djela tvoja, Gospodine Bože svemogući!« Što znači za nas ta svemoć Božja? Sigurno ste već vidjeli bršljan. On je po sebi slaba biljka koju se lako zgazi nogama. Ali kad se bršljan uhvati čvrstoga hrasta, on se bez poteškoća penje u visinu, visinu hrasta. Ne svojom snagom nego snagom hrasta koji ga nosi.

Bog je, rekosmo, biće svemoguće. To nam potvrđuje Bezgrješna Majka Božja svojim ukazanjem u Lurdu. Mi smo pak bića ništava. U stanju nas je uništiti i maleni crv, pače bacil [100] koji se ne vidi prostim okom. Ali vidite, ako se uhvatimo svemogućega Boga, mi ćemo postati na neki način svemogući i dizat ćemo se neprestano prema nebu, kao bršljan po hrastu. Zato i kaže sv. Pavao apostol: »Sve mogu u Onome, koji me jača«. [101] Po Bogu je na neki način postao svemoćan patrijarh Abraham. S malo svojih slugu potukao je do nogu pet kraljeva, koji su bili odvukli u ropstvo njegova sina Lota.

Po Bogu su na neki način postali svemoćni patrijarsi Izak i Jakov, sluga Božji Mojsije, kad je onako pobjedonosno vodio Izraelce preko Crvenoga mora. Po Bogu je na neki način postao svemoćan vođa naroda izraelskoga Jošua [102] kad je osvajao Palestinu i uništio kao igračku 31 kralja. [103] Po Bogu je postao na neki način svemoćan Gedeon [104], Jefta [105], Debora [106], Barak, Samson, David u borbi s Golijatom i silnim neprijateljima.

Po Bogu su na neki način postale svemoćne one svete žene kao Judita, Estera, Ana, Sara i tolike druge. Po Bogu su na neki način postali svemoćni apostoli, mučenici itd. U ovim žalosnim danima bez vjere držite se Boga koji je svemoćan. Bit ćete i vi uz Njega! To vam poručuje Bogorodica iz Lurda.
 

 
[98] Vjersku istinu da je Majka Isusa Krista bila bezgrješno začeta proglasio je papa PIO IX. dana 8. prosinca 1854. Stoga su ukazanja Bogorodice u Lurdu tumačena i kao svojevrsna nadnaravna potvrda toga papinoga svečanog proglasa.
[99] Bernard Law MONTGOMERY (Kensington, 17.11.1887. - lsington, 24.3.1976.), britanski feldmaršal. U Drugom svjetskom ratu zapovijedao je britanskom Osmom armijom u Egiptu, s kojom je kod El Alameina pobijedio talijansko-njemačke postrojbe.
[100] Bacil (lat. bacillus) je bakterija koja uzrokuje bolest tuberkuloze. Razvija se u plućima. U uvjetima  nepogodnim za razmnožavanje iz svoje vegetativne forme pretvara se u sporogenu, stvarajući visokootpornu sporu, koja u okolišu može preživjeti gotovo neograničeno dugo, a dokazano je, barem kroz 50 godina.
[101] Fil 4, 13
[102] Jš 11, 21-23
[103] Jš 12
[104] Suci 6, 25-32; 8 22-31
[105] Suci 11, 29-40
[106] Suci 4, 4-10
 
 
 
 

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr