Biskup Šaško na otvaranju izložbe „Tragovima madonera“

19.5.2016.



GOVOR BISKUPA ŠAŠKA

Izložba "Tragovima madonera" Borisa Grkovića otvorena je u Galeriji Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu u srijedu 18. svibnja. Pozdravljajući okupljene, voditelj Galerije FER-a prof. dr. Ante Marušić podsjetio je kako galerija u tim prostorima djeluje već 18 godina, a to je 76. izložba.

Biskup Šaško uvodno se osvrnuo na samo mjesto te izložbe. Ako bismo među fakultetima trebali postaviti neki slijed gdje bi se takva izložba mogla pojaviti, vjerujem da – gledajući po blizini struke – među prvima zacijelo ne bi bio FER. Fakultet je to koji po svome programu izravno ne upućuje na prošlost, na povijest umjetnosti, na pobožnost i to tako specifičnu.

Fakultet je to koji se bavi suvremenim temama; tehnološkim napretkom i moglo bi se zaključiti da se otklanja od nečega što je staro i više od sedamsto ili petsto godina. Ikone bi mogle za elektrotehniku i računarstvo biti znanstveno zanimljive iz nekoga drugog vidika ili metodološkoga pristupa.

"Pa, ipak, sjetio sam se da i na najsuvremenijim sredstvima komunikacije, na raznim uređajima i njihovim zaslonima postoje znakovi, sustav simbola koji zovemo 'ikonama' ili im tepamo nazivajući ih 'ikonice'. U svijetu računala, bez imalo primisli da je to blisko pradavnim ikonama u Crkvi, koristimo pojam piktogram unutar raznih softvera. Piktogram doslovno povezuje sliku i slovo; mogli bismo reći da je to 'naslikana riječ', a služi sažimanju ne samo informacija, nego i doživljavanja", rekao je biskup, te podsjetio kako je današnji čovjek zahvaćen bujicom pokretnih slika, raznoga podrijetla i sadržaja: od kulture televizije, preko suvremenih medija, od tiskanih izdanja do sofisticirane promidžbe.

"Te slike su najčešće prolazne; samo nas površinski okrznu; neke su banalne, potrošene, ali ne i bez određene svrhe. U svakome slučaju, ne odišu onom ljepotom koja objavljuje čovjekov smisao i poziv; onom Ljepotom koju čovjek, možda i ne znajući, traži. Istodobno se, u udarnim i protuudarnim komunikacijskim valovima slika, susrećemo s pitanjima i izazovima koje se usuđujem usporediti s onim sukobom koji nazivamo ikonoklazmom, a koji je rođen iz višeslojnosti krize, počevši od 7. stoljeća na kršćanskome Istoku. Previranja i sukobi iznjedrili su kršćansku teologiju slike, te tako i teologiju umjetnosti, definiranu na Drugome nicejskom saboru 787. godine".

U nastavku je posvijestio sam značaj ikona. "Ikona govori poglavito o Bogočovjeku i onomu tko ju promatra u iskustvu dara Duha Svetoga. Kao što je Sveto pismo bez Duha mrtvo slovo, tako je i ikona bez istoga Duha samo materija. Ikona je za nas prigoda za osobni susret. Ona nije spomen na jednostavno prisjećanje na neki događaj, osobu, nego djelotvorni znak prisutnosti. Budući da upućuje na živu Kristovu prisutnost, po Bogorodici i svetima, ikona pripada 'sakramentalnoj' snazi koju Crkva živi na zemlji.

Ikone su poziv na dijalog i na susret, one su 'prozori' koji otvaraju otajstvo, kako bismo živjeli zajedništvo s Nevidljivim, osobito s pomoću molitve. U nekoj vrsti 'prototipa', to se zajedništvo dogodilo na izniman način u Blaženoj Djevici Mariji, jer je ona prihvatila biti neizrecivo djelo i suradnica Božjega Duha.



Lik Djevice Marije – ikona Utjelovljenja, slika Crkve i novoga Stvaranja – u svojoj nježnosti, u svome pogledu punom ljubavi, upućenomu Djetetu, poziv je na ispovijedanje Krista kao Gospodina, poticaj na dopuštanje da bude Gospodinom našega života i da nas preobrazi", rekao je, te podsjetio kako nam "način na koji se može moliti s ikonom daje nam sveti Franjo Asiški, pri čemu je njegova molitva pred ikonom Raspetoga Isusa u crkvici Sv. Damjana paradigmatska".

Nadalje je podsjetio kako ikone imaju određena obilježja koja i nama danas pomažu otkrivati njihov govor i značenja, kojima zahvaćaju i naše živote. Taj teološko-duhovni, kao i estetsko-stilski kanon, olakšava nam pristup i ikonama koje je ispisao Boris Grković. U tom je kontekstu ukazao na pet odlika, prema razmišljanjima nadbiskupa Ioannisa Spiterisa: ikone su dvodimezionalne; na ikonama često susrećemo simetriju koja pretpostavlja idealno središte na koje se odnosi cijeli razvoj teme; briga oko naglašavanja nematerijalnosti; kao što se prostor ikone ravna prema naglašavanju transcendencije, tako niti vrijeme nije viđeno na strogo kronološki način; nepostojanje prirodnoga izvora svjetla, zbog čega tijela ne stvaraju sjene.

Pred nama su ikone Blažene Djevice Marije. Ona je redovito prikazana s Djetetom Isusom u naručju. Zato se i zove Brefokratousa – Ona koja drži Dijete. Teološki gledano, ne radi se o ikonama Marije, baš kao što niti jedna dogma nije marijanska, nego je ikona Kristova utjelovljenja. Na tim je ikonama prisutnost prisnoga zajedništva božanskoga i ljudskoga. Tako se na ikonama vide jasni izričaji kršćanske vjere: Dijete je Utjelovljena Božja Riječ, što očituje Kristov monogram. Ono je jedna od Osoba Presvetoga Trojstva, što također pokazuje grčki prijevod hebrejskoga Božjeg imena (Jahve) – "Onaj koji jest". Dijete je Učitelj (držeći u ruci svitak), novi Mojsije. On je Spasitelj (što označuje križ u aureoli), Svet i Svećenik (po znaku blagoslivljanja).

"Blažena Djevica Marija je Bogorodica, Theotokos, što se vidi iz ispisanih slova MR THOU (Meter Theou - Majka Božja). Ona je vazda djevica, što simboliziraju tri zvijezde i maphorion, veo, prevjes (ruho posvećenih djevica) koji ju prekriva od glave do nogu. Marija je Panagia – Sva sveta, jer u naručju nosi Onoga koji je Sav svet.

Ona je ikona s kozmičkim značenjem, jer jedinstvo Majke i Sina upućuje na jedinstvo Stvoritelja i stvorenja. Konačno, Marija je slika Crkve koja ljubavlju prihvaća Krista. Položaj Marije i Djeteta je takav da gledaju promatrača u molitvi. O tome sv. Ivan Damaščanski piše: 'S pomoću svojih tjelesnih očiju koje gledaju ikonu moj duhovni život uranja u otajstvo Utjelovljenja'". Na kraju je biskup Šaško zahvalio autoru, te posebno istaknuo nove ikone, među kojima i lik Majke Božje od Kamenitih vrata, Zaštitnice grada Zagreba, lik kakav je Grković napravio za papu Benedikta XVI.

U Svetoj godini milosrđa, u mnoštvu pitanja koja sežu od osobnih života do života naroda, sigurno nam je potrebno jasnije poznavanje puta, ali i puno milosrđa. Stoga mi je drago da smo ušli u ovaj prostor koji nas obuhvaća Isusovim i Marijinim zagrljajem. I sama pozornost prema otajstvu majčinstva i brižnosti prema djeci, i za one koji nisu kršćani ili nisu vjernici, ima puno toga reći. Ponesimo Isusov i Marijin pogled u svoje živote i češće ih se sjetimo, a za to ćemo sigurno ubrzo imati prigodu, jer ćemo već večeras zacijelo zastati na nekoj 'ikonici' ili ju pritisnuti na elektroničkim uređajima. Nosimo pouzdanje da ćemo imati snage ostati na putu ljubavi i milosrđa koje nam Bog želi darovati, a koje i večeras susrećemo, rekao je na kraju biskup Šaško.



Rektor Boras izrazio je radost toga događanja, tim više što se radi o fakultetu s kojega i on potječe. U tom je kontekstu naglasio kako je ponosan da je osim za tehnička područja, FER uvijek disao za kulturu i to hrvatsku kulturu i hrvatski jezik. Osvrćući se na izložbu, rektor je rekao kako se divi Grkoviću koji onu inženjersku stranu popunjava umjetničkim izrazom onoga što je na našim prostorima stoljećima postojalo. Sve to pak je na tragu onoga što se oduvijek na FER-u promicalo: znanja, poštenja, odnosa prema drugima, pomaganja drugima.

Dekan FER-a Grgić istaknuo je kako je "ova izložba poput šetnje kroz stoljeća likovnoga opisa proživljene vjere. Osnovni cilj izložbe, uz edukativni, jest doprinos razumijevanju i prezentaciji višestoljetne likovne, ali i vjerničke baštine naše domovine Hrvatske. Nekada su ikonopisci 'pisali' u svoje vrijeme 'suvremena' djela. Zub vremena neke je ikone promijenio toliko da su dijelovi nestali. U naše vrijeme autor Boris Grković piše na raspucalim podlogama 'stara', ali u isto vrijeme 'nova', katkada rekonstruirana djela. Ovim, često restauratorskim spajanjem prošlosti i sadašnjosti dobivamo elemente vječnosti.

Slikarske škole i radionice stoljećima su bile međusobna konkurencija. Ovdje su dobile jednako mjesto - nema nadglasavanja, sve su kao uronjene u mir. Zanimljivo je i zapažanje posjetitelja, svatko izabere neku ikonu koja mu se dopada više u odnosu na druge, bez obzira na razlike stilskih razdoblja u kojem su izvornici nastali". Naglasio je kako je izložba u isto vrijeme i edukativna, jer "na jednome mjestu, iz velike blizine, upoznajemo zanimljiv dio povijesti vlastitoga naroda - oltarne slike često su udaljene više metara od posjetitelja (što ovdje nije slučaj) te su prekrivene patinom vremena.

Dakle, ovom izložbom postiže se razumijevanje detalja koje će se najbolje prepoznati već pri prvom susretu s izvornicima ovih ikona koje se nalaze u našim svetištima ili muzejima". "I sam autor je na neki način u sebi spojio suprotnosti. Školovan u smjeru tehnike i tehnologije, egzaktne tehničke struke koja fizikalne pojave opisuje brojevima. Autor je naš ETF-ovac /FER-ovac, a ikonopisanjem prelazi u područje u kojem brojevi ne postoje. Starogrčka riječ 'tehne' znači vještina. Stoga se tehničarom opisivalo čovjeka vještog u nekom polju stvaranja. Dakle, ikonopisci bi bili svojevrsni 'duhovni tehničari'", dodao je dekan, te podsjetio kako je iza autora bogata i zanimljiva poslovna biografija, sudionik je i Domovinskog rata. Dekan je istaknuo i kuriozitet: troje od petero djece Borisa Grkovića završilo je studij na FER-u, a još jedno je student toga fakulteta.

Ikonopisac Boris Grković zahvalio je na prigodi da tom izložbom može predstaviti jednu kockicu u mozaiku stvaralaštva FER-ovaca. Zahvalio je svima koji su učinili da otvorenje izložbe bude uistinu kulturni događaj. Posebno je izrazio riječ zahvale prof. dr. Juri Zečeviću koji je napisao predgovor katalogu za ovu, kao i za onu izložbu prije 16 godina, te biskupu Šašku, te je izrazio nadu da će jednoga dana biti dostojan riječi koje je izrekao o ikonopiscu.

Otvorenju izložbe uz obitelj, mnogobrojne prijatelje autora, djelatnike FER-a, redovnice više družbi i karmelićane iz Remeta, nazočili su i rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Damir Boras, pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško, dekan FER-a prof. dr. Mislav Grgić, kao i prof. dr. Jure Zečević, autor predgovora u katalogu koji prati izložbu.



U glazbenom dijelu sudjelovali su Klasja Modrušan, sopran, i Vedran Mihal, glasovir, te Akademski muški zbor FER-a pod ravnanjem mo Josipa degl' Ivellia. Zbor je osnovan prije četiri mjeseca, a čine ga pedesetak članova studenata i djelatnika FER-a. To je ujedno bio prvi javni nastup, a zbor je pokazao iznimnu kvalitetu. (IKA; Foto: Marija Belošević)

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr