Aktualnosti

U župi Tijela Kristova u zagrebačkom Sopotu u petak 24. veljače, na dan župnog godišnjeg klanjanja, svečano misno slavlje i blagoslov novog svetohraništa predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, uz koncelebraciju župnika vlč. Ivice Reparinca, bivšeg župnika u Sopotu vlč. Josipa Dumbovića i pastoralnog suradnika vlč. Matije Knoka.



U pozdravu dobrodošlice biskupu Šašku župnik vlč. Reparinac istaknuo je da je ova godina za župu osobito važna jer ove godine župa slavi 50. obljetnicu od svog osnutka i 10. obljetnicu od posvete crkve Tijela Kristova.

U svojoj homiliji okupljenim vjernicima biskup Šaško progovorio je o povezanosti triju temeljnih i neodvojivih sastavnica - oltara, svetohraništa i raspela: "Draga braćo i sestre, gledajući ovako uređen oltarni prostor razvidne su tri temeljne i neodvojive sastavnice: oltar, svetohranište i raspelo; one se mogu čitati i obrnutim redoslijedom: raspelo, svetohranište, oltar. Svetohranište je stavljeno između Kristove žrtve na križu i oltara; između, s jedne strane, otajstva oduzimanja Zaručnika, otvaranja praznine, odsutnosti s kojom se ljubav ne miri, i – s druge strane – stola Posljednje večere, zajedništva, vječnosti. Na tu os stane cijeli život čovjeka, ali i sav život svijeta."

Biskup je dodao kako je svetohranište "prostor trajne Prisutnosti protiv ispraznih prostora. Ono govori o ljubavi, o potrebi odricanja i otvaranja prostora za druge, da bismo bili dionici Božjeg sebedarja u njegovu Sinu. Ta nas prisutnost raduje i opominje, pita nas i daje odgovore. U drugim crkvama bilo bi najčešće savjetovano da se svetohranište postavi na zasebno mjesto, uvijek vidljivo, ali prikladno za osobnu molitvu izvan euharistijskog slavlja. Ali, ovo je crkva koja nosi naslov Kristova tijela koje vidimo ponajprije kao povijesno tijelo, Boga koji je snagom Duha Svetoga postao čovjekom od Djevice Marije, tijelo jednako našemu; raspeto tijelo Bogočovjeka koji je prošao kroz tamu umiranja, naizgled poražen grijehom i smrću."



Nadalje, biskup Šaško nastavio je govoreći kako "ovdje susrećemo i Kristovo sakramentalno tijelo, živoga Krista u euharistijskim prilikama kruha i vina; Tijelo i Krv, darovane po snazi uskrsnuća i Božjega Duha u slavlju zajedništva vjere kao i u svetohraništu, gdje ostaje hranom za naše živote i za živote naših bližnjih koji ne mogu biti u slavlju, ali su dionici istog Kristova tijela, to jest Crkve. To je treća pojavnost istoga otajstva. Mi, vjernici, mi smo Kristovo tijelo, snagom Duha Svetoga i po ljubavi prema bližnjima vidljivost Krista u svijetu. Tako se u središtu ove crkve na sažet način vidi što mi kršćani vjerujemo, što nas privlači, što nastojimo živjeti – nikada sami. Gospodin je s nama, daruje nam se da budemo svetohraništa za nesigurnosti, dvojbe, osamljenosti…"

Nakon homilije slijedio je obred blagoslova svetohraništa te je župnik vlč. Reparinac na kraju svete mise zahvalio svim darovateljima koji su svojim novčanim darovima pomogli u ostvarenju uređenja oltarnog prostora.