Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 10. kolovoza

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnje nam Evanđelje predstavlja epizodu s Isusom koji hoda po jezeru (usp. Mt 14, 22-33). Nakon umnažanja kruhova i riba, on poziva učenike da uđu u lađu i čekaju ga na drugoj obali, dok se on oprašta s mnoštvom, a zatim se u potpunoj osami povlači u molitvu na gori sve do duboko u noć.

U međuvremenu se na jezeru digla snažna oluja i upravo usred oluje Isus dolazi do lađe s učenicima, hodajući po vodi. Kada su ga ugledali, učenici su se prestrašili, pomisliše da je utvara, ali ih on umiruje: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" (r. 27). Petar, svojim tipičnim oduševljenjem, pita ga, malne kušajući ga: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!" (rr. 28-29); a Isus mu reče: "Dođi!" (rr. 28-29). Petar silazi s lađe i počinje hodati po vodi, ali ga je zahvatio snažni vjetar te je počeo tonuti. Tada povika: "Gospodine, spasi me!" (r. 30) i Isus pruža ruku i podiže ga.

Ovo je izvješće lijepa slika vjere apostola Petra. U Isusovim riječima koji mu kaže: "Dođi!" on prepoznaje odjek prvog susreta na obali tog istog jezera i, još jednom, odmah napušta lađu i odlazi Učitelju. I hoda po vodi! Pouzdan i spreman odgovor na Gospodinov poziv daje uvijek činiti izvanredne stvari. Ali sâm nam je Gospodin rekao da možemo činiti čuda svojom vjerom, vjerom u njega, vjerom u njegovu riječ, vjerom u njegov gas.

Međutim Petar počinje tonuti u trenutku u kojem odvraća pogled od Isusa i dopušta da ga povuku za sobom protivštine koje ga okružuju. Ali Gospodin je uvijek tamo i kada ga je Petar zazvao, Isus ga je izbavio iz opasnosti. U Petru, s njegovim zanosima i njegovim slabostima, opisana je naša vjera: uvijek krhka i siromašna, nemirna a ipak pobjedonosna, vjera kršćanina kroči ususret Gospodinu uskrslom, usred oluja i opasnosti ovoga svijeta.

Vrlo je važan i završni prizor: "Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: 'Uistinu, ti si Sin Božji'" (rr. 32-33). Na lađi su svi učenici, koji svi imaju iskustvo slabosti, sumnje, straha, "malovjernosti". Ali kada na tu lađu dolazi Isus, ozračje se odmah mijenja: svi se osjećaju ujedinjenima u vjeri u njega. Svi oni, maleni i prestrašeni, postaju veliki u trenutku u kojem se bacaju na koljena i prepoznaju u svome učitelju Božjeg sina. Koliko se puta i nama isto događa! Bez Isusa, daleko od Isusa, osjećamo se prestrašenima i toliko nedoraslima da mislimo da nećemo uspjeti. Nedostaje nam vjere! Ali Isus je uvijek s nama, možda skriven, ali prisutan i spreman poduprijeti nas.

To je djelotvorna slika Crkve: ona je lađa koja se mora nositi s olujama i ponekad se čini da će je ove potopiti. No ono što je spašava nije vrsnost i hrabrost njezinih ljudi, već vjera, koja omogućuje kročiti i u tami, usred teškoća i nevolja. Vjera nam daje sigurnost da je Isus uvijek prisutan, da nam pruža svoju ruku da nas izbavi iz opasnosti. Svi smo na toj lađi, i tu se osjećamo na sigurnom usprkos našim ograničenjima i našim slabostima. Na sigurnom smo prije svega kada se znamo baciti na koljena i klanjati se Isusu, jedinom Gospodinu našega života. To nam neprestano doziva u svijest naša Majka, Gospa. Njoj se obratimo s pouzdanjem.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,
s nevjericom i zaprepaštenjem pratimo vijesti koje stižu iz Iraka: tisuće ljudi, među kojima je mnogo kršćana, izbačeno je na brutalan način iz svojih domova; djeca koja umiru od žeđi i gladi tijekom bijega; uhićene žene; masakrirane osobe; svakovrsno nasilje; posvuda uništenja; uništenje domova, vjerske, povijesne i kulturne baštine. Sve to predstavlja tešku uvredu Bogu i tešku uvredu čovjeku. Neka se ne donosi mržnju u Božje ime! Neka se ne ratuje u Božje ime! Svi mi, razmišljajući o toj situaciji, misleći na te ljude, pomolimo se sada u tišini.
(šutnja)

Zahvaljujem onima koji hrabro dostavljaju pomoć toj braći i sestrama. Uvjeren sam da djelotvorno političko rješenje na međunarodnoj i lokalnoj razini može zaustaviti te zločine i ponovno uspostaviti pravni poredak. Da bih bolje zajamčio svoju blizinu tom dragom narodu imenovao sam svojim osobnim izaslanikom u Iraku kardinala Fernanda Filonija, koji će sutra otputovati iz Rima.
I u Gazi je, nakon primirja, nastavljen rat, u kojem stradavaju nedužni, djeca... i samo još više pogoršava sukob između Izraelaca i Palestinaca.

Pomolimo se zajedno Bogu mira, po zagovoru Djevice Marije: daj mir, Gospodine, našim danima i učini nas tvorcima pravednosti i mira. Marijo, Kraljice mira, moli za nas!
Molimo i za žrtve virusa ebole i za one koji se bore za zaustavljanje epidemije.

Pozdravljam sve hodočasnike i Rimljane, posebno mlade iz Verone, Cazzago San Martina, Sarmeole i Mestrina, i skautkinje iz Trevisa. 
Od iduće srijede do ponedjeljka 18. kolovoza boravit ću u apostolskom pohodu Koreji: molim vas, pratite me svojom molitvom, trebam je! Hvala! I svima želim ugodnu nedjelju i dobar tek! Doviđenja! (IKA)

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr